Hrvatski dom

Download Template for Joomla Full premium theme.

Deutschland online bookmaker http://artbetting.de/bet365/ 100% Bonus.

Online bookmaker bet365

PROFITERSTVO NA NEKI DRUGI NAČIN

mala Za osvrt

Piše: Anto PRANJKIĆ

Mnogo će vremena trebati da narod, koji je prije nešto više od dva mjeseca, ali i nedavno,  doživio žestinu vodene stihije, dođe do „nule“ i da se polako vrati u normalan život. Poplave iz svibnja i početkom kolovoza ne samo da su odnijele materijalno, nego su u dubini duša poplavljenih, ali i onih koji su bez krova na glavi ostali zbog silnih klizišta, rodile  neku tugu, očaj, jad, ali posebno beznađe. Kada čovjek dobronamjernik uđe u analizu svega što se dogodilo nakon ove prirodne katastrofe, ne može, a ne zamisliti se, te sebi i drugima postaviti  pitanja: Gdje su granice ljudske bezosjećajnosti? Gdje su granice samoljubivosti? Postoje li uopće granice preko kojih se ne smije ići kada je u pitanju iskorištavanje tuđe muke?

Nije mi cilj u ovom kratkom osvrtu govoriti o materijalnom iskorištavanju napaćenih. Raznih je materijalnih profitera bilo i bit će. Oni se ne mogu iskorijeniti niti u mnogo sređenijim društvima od ovog našeg bosansko-hercegovačkoga. No, kad-tad uđe im se u trag i bar se nekima od njih skrešu krila. 

Svjedoci smo raznih humanitarnih udruga, društvenih organizacija i  pojedinaca, koji su nošeni ljudskom ljubavlju dolazili napaćenima punih ruku. Donosili su sve što se donijeti moglo. S posebnim divljenjem pratili smo sve što se dešava. Svaki kamion, svaki kombi, svaki automobil pun hrane bio je dobro došao. I još uvijek su „misionari dobrote i ljubavi“ dobro došli širom BiH. Njihova ljubav se vidi i osjeća.

No, međutim, postoje i oni koji hitaju donoseći pomoć, ali oni kojima donose nekako su suzdržani u iskazivanju zahvalnosti. Stječe se dojam o njihovoj nezainteresiranosti. Jedan dragi prijatelj iz nedavno poplavljenoga Domaljevca priča mi:

„Izgubio sam sve materijalno, ali, hvala Bogu, ja, moja Ljuba i troje djece, živi smo i zdravi. Sve će se materijalno nadoknaditi. Dolaze ljudi sa svih strana. Donose pomoć i danas, nakon dva mjeseca. To nam daje nadu da nismo zaboravljeni. Ima mnogo onih koji pomažu, ali neki dan mi je došao u posjetu jedan naš javni djelatnik. Vrlo poznat. Bavi se kulturom. Došao čovjek s kombijem, s  nekoliko paketa pomoći i s četiri kamere, pa se nešto smješka mojoj djeci s nekom posebnom ljubaznošću, dijeli im čokolade, miluje po glavi, a njih uopće ne gleda. Gleda kamere. Priđe meni baba Mara, pa me upita: „Sine,  šta je ovome?  Slika sebe, a nama ko bajagi donio pomoć.“ Odmah sam shvatio o čemu je riječ, ali bilo me je stid nevolje u kojoj se nalazim da mu bilo što kažem. Prišutio sam se. Navečer gledam Federalni dnevnik i sam sebi se smijem. Čovjek priča kako nam non-stop donosi pomoć. Kako mu ovo nije prva posjeta našem kraju i kako njegova organizacija šalje silnu pomoć. Nisam sebi mogao doći cijelu noć, pa ni naredni dan. Razmišljao sam kako ovakvima mogu dati potporu naši velikodostojnici, nije važno jesu li politički, vjerski ili bilo kakvi.“

Slušao sam priču ovoga slomljenoga čovjeka. Nisam se iznenadio. Postoje oni koji sebe smatraju nezamjenjivima, pa svugdje moraju biti: u poplavama, ratovima, tamo gdje se nagrađuje, tamo gdje se odlučuje, tamo gdje se Bogu moli, itd... Oni moraju biti i za njih se mora čuti. Oni su bili na tim mjestima, donijeli pomoć. Nisu važni slomljeni, izgubljeni, napaćeni... Nije važno što je i ta pomoć koju su donijeli mala i bezvrijedna u odnosu na potrebe i muke, posebno na  njihove mogućnosti, jer rade na po tri-četiri radna mjesta, a svojim uposlenicima mjesecima niti plaće ne daju. Ostavimo to sve po strani. Postoji  još nešto vrlo važno. Što? Postoje institucije koje se bave humanitarnim radom. Postoje Caritasi, Crveni križevi. Bilo bi puno bolje da je taj cijenjeni daleko poznati kulturnjak svoju donaciju odnio u Caritas. To bi od njega vrlo zaposlenoga čovjeka bilo dovoljno i brzo bi se pročulo. Ovako, ispade da je sve bilo za kamere, pa makar i ne bilo.

Žao mi je što je i ovaj puta muka običnoga puka poslužila da netko jeftino stječe „slavu“. No, takvi su to činili i čine godinama i podržavani su od svojih šefova, pretpostavljenih i poglavara. Nažalost, nisu svjesni da ljudi u muci i nevolji vide i ono što se skrije.

No, i ovom prigodom želimo „skinuti kapu“ svima onima koji su nošeni bratskom ljubavlju hitali i hitaju danima, evo i mjesecima, ljudima priskočiti u pomoć: organizirano i onako kako to red nalaže. Svojim srcem i ljubavlju dokazuju da kamere nisu važne, da se ljubav prepoznaje: srcem u srce, a ne preko medija i kamera. 

Najnovji primejr jesu mještani Štrepaca i Zovika koji živei  rade u inozemstvu. Na dan kada su poplave ponovno harale ovim prostorom, svi su pohitali nošeni ljubavlju. Uz iznenađujuće uspješnu učinkovitost predstavnika lokalne uprave, ono što se moglo odmah se saniralo.Toplo srce vidi se i na daljinu, a hladno zjapi prazno i na milimetar.

logo v4 Sarajevo
Hamdije Kreševljakovića br. 3,
Bosna i Hercegovina

tel/fax :+387 33 220 765
Podružnica Brčko distrikt BiH
Dubrave 51
Mob tel. +387 61 103 603;
e-mail:info@hrvatski-dom.com