Hrvatski dom

Download Template for Joomla Full premium theme.

Deutschland online bookmaker http://artbetting.de/bet365/ 100% Bonus.

Online bookmaker bet365

BRČKO ZA VRIJEME AUSTRO-UGARSKE VLADAVINE

thumb za teskt o Brčkom za vrijeme austrougatrske vladavine

POVIJEST HRVATA BRČANSKOGA KRAJA

Anto Pranjkić

Područje Brčkog  i njegovi stanovnici su kroz svoju burnu povijest, baš onakvu kakvu je prošla i cijela Bosna i Hercegovina – tešku i mukotrpnu - često bili na meti raznih osvajača. Strani vojni stratezi su posebno željeli ovladati ovim područjem, jer je ono zemljopisno a kasnije i gospodarski, pa ako hoćete, i društveno, postalo jako primamljivo. Još od rimske vladavine ovim prostorima infrastruktura ja razvijana kao malo gdje, a gospodarske i društvene značajke su se širile i dobijale na značaju dolaskom različitih vladara.

Iako pobjednici pišu povijest, ipak se ne može stati u kraj činjenicama i povijesnoj istini te će se, vjerojatno, svi povjesničari i znanstvenici složiti da je najveći procvat Brčkog bio u doba Austro-ugarske vladavine ovim područjem. To se posebno vidi u infrastrukturnim i gospodarskim te društveno-kulturnim kretnjama toga doba. Brojni gospodarski i infrastrukturni objekti nastali u tom vremenu i danas krase Brčko i okolicu  a tradicija i kultura nastajali u tom vremenu i danas plijene zaljubljenike u narodno stvaralaštvo. Naravno, iz toga vremena seže i početak djelovanja Hrvatskoga kulturnoga društva „Napredak“, ali i brojnih drugih institucija koje su nastajale u tom periodu a široj su javnosti manje poznate.

Mnogobrojni su povjesničari pokušavali u svojim znanstvenim radovima približiti vrijeme života bosanskoherecegovačkoga stanovništva u tom vremenu, ali je malo onih koji su otišli korak dalje i istraživali, proučavali i objelodanjivali povijesnu istinu na manjim područjima, kao što je Brčko. No, i povijesničari poput Andrije Zirduma ili dr. Zlatka Jakobovića ovom su poslu mogli prijeći vrlo ozbiljno, jer brojni dokumenti koji su nastajali u tom vremenu, bili su i jesu dostupni javnosti. Naravno, radi se o  dokumentima koji se kao povijesna građa nalaze u muzejima i drugim znanstvenim i povijesnim ustanovama. Često se podatci iz djela i radova pisanih na ovu temu ne slažu, a radi se isključivo o subjektivnim pogledima autora koji su o ovoj materiji pisali u različitim društvenim sistemima  sukladno društveno-političkoj svakodnevnici toga vremena  prikazivali činjenično stanje, više zapostavljajući stvarne argumente a koristeći političke stavove  i mišljenja iz vremena u kojemu su oni živjeli. Tako se dade primijetiti da autori iz vremena SFRJ Austro-ugarsku vladavinu ovim krajem gledaju isključivo „negativnim“  očima, smatrajući to vrijeme isključivo imperijalističkim i uopće ga ne odvajaju od turske vladavine. Naravno, njima je najbolje vrijeme života u Brčkom bilo ono od 1945. godine do nemilih događanja s početka 90-tih.za tekst o Brčkom za vrijeme austrougarske vladavine

Također, neki drugi znanstvenici s drugim političkim stavovima i pogledima Austro-ugarsku vladavinu vide kao vrijeme velikoga izrabljivanja stanovništva brčanskoga kraja u smislu iskorištavanja našeg prirodnog bogatstva te radne snage koja je u to vrijeme bila jako slabo plaćena. Brčko  za vrijeme Austro-ugarske vladavine nama Hrvatima, ali i svima onima koji će realno sagledati infrastrukturne, gospodarske i društvene kretnje iz toga vremena, je bio grad u kojemu je cvjetalo blagostanje i mogućnost razvitka. O tome govore brojni podatci, a o onima koji su dostupni javnosti kroz  do sada objelodanjena djela te neke dokumente pohranjene u pismohranama i muzejima moći ćemo se upoznati i kroz ovaj rad.

Austrougarska vojska je u brčanski kraj došla iz dva smjera u Krepšić od Orašja, i u Dubrave od Gradačca. Sam podatak o ulasku u naš kraj iz dva pravca govori da je Austro-ugarska vojska dobro planirala ulazak u Brčko, a iz toga proizilazi i činjenica da su njihovi vojni ali i politički stratezi znali za zemljopisni, gospodarski i svaki drugi značaj Brčkog, grada na samoj granici s njihovim dotadašnjim carstvom. No, Austrougarska vojska je osjetila otpor domicilnog stanovništva( većinom muslimanskoga), koje nije prihvatalo odluku velikih sila da BiH bude pripojena velikom habsburškom carstvu, tako da su se neki stanovnici sukobili s vojnim snagama nove vlasti. U tim sukobima poginuo je značajan broj ljudstva i sjedne i s druge strane. Tako su poznati podatci da su novoj vlasti otpor pružile snage od 600 Muslimana i 200 Srba. Austro-ugari su slomili taj otpor, a brojni Muslimani su napuštali područje Brčkog i s obiteljima se povlačili u smjeru Majevice i Tuzle, a neki i u Tursku. Neki od njih kada su vidjeli što zapravo smjera Austrougarska vlast su se kasnije vraćali u svoje domove i nastavljali živjeti.

Austro-ugarske vlasti  su na samom početku svoje vladavine bile svjesne prirodnih gospodarskih resursa u ovom kraju te su odmah kovale planove kako sve to na najbolji mogući način iskoristiti. Nakon ulaska i u grad Brčko, 17. rujna 1878. godine, (vojna akcija u brčanskom kraju  započela je početkom rujna), Austro-ugarska je Vlada odmah počela raditi na pronalasku potrebitih kadrova i sredstava za izgradnju infrastrukture, kojom je, nije to niti krila, htjela proizvode iz ovoga dijela transportirati u druge dijelove svoje carevine. 

Započeli su graditi ceste, željezničku prugu, a  1894. godine izgradili su izuzetno važne transportne objekte ( 1894. godine – željeznički most na rijeci Savi, iste godine i Željeznički kolovodvor), izgrađene su brojne ceste, grad Brčko je povezan sa svim selima zemljanom cestom, što do tada nije bio slučaj. Rijeka Sava je iskorištena za riječni promet, te su se gradila pristaništa. U dubini teritorija pokretale su se gospodarske aktivnosti. Otvarali su se rudnici, izgrađivane su pilane, tvornice za preradu drveta, električne centrale, tvornice s područja metalurgije, tekstilne i kemijske industrije, itd... Sredstva za izgradnju cesta i drugih prometnih objekata Austrougarska je vlast  osigurala iz carske blagajne a radna snaga nalazila se na licu mjesta. Naravno, sve se radilo prema planovima stručnjaka iz Beča i Pešte. Sve se radilo prema ranije utvrđenim planovima i strategijama, jer se odmah nakon izgradnje putne infrastrukture prilazilo izgradnji objekata u samom gradu Brčkom, čime je Brčko već na samom početku (1880 – 1898. godine)  bio moderno trgovačko, gospodarsko, kulurno, pa ako hoćete i turističko središte ovog dijela Austro-ugarske carevine.

Već u prvoj godini vladavine ( 1978.) nova je vlast otvorila zgradu svratišta „Konak“,vlasnika Avdage Kučulakića, koja je brojala sedam soba za iznajmljivanje, a u narednim  godinama nicali su redom:  Hotel Orijent(1880.),  Hotel Posavina (1884.),  Hotel Bosna(1892.), potom  Hotel Central(1900.), pa  Hotel K caru austrijanskom(1904.). 

U svom kapitalnom djelu „Brčko hrvatski povijesni grad „ ( HKD „Napredak“ Brčko, 2007. godine) dr. Zlatko Jakobović iznosi podatke da je na početku Austrougarske vladavine u gradu Brčkom živjelo tri tisuće stanovnika. Brčaci su dugo vremena na svojoj koži osjećali zadnje dane Turske vladavine, koja je tada bila sve bliže konačnoj propasti, pa se to osjećalo na svakom koraku. Ali i općepoznate i specifične prilike Brčkog u tom su vremenu uvjetovale spor proces razvoja proizvodnih snaga, odnosno društveno-ekonomskog oporavka u cjelosti. Turska je vlast za vrijeme svoje vladavine posebno kruta bila prema Hrvatima, pa su mnogobrojni prelazili Savu i nastanjivali se u Hrvatskoj. Dolaskom Austro-ugarske vlasti u Brčko oni su se počeli vraćati pa se stanovništvo gotovo udvostručilo, a odnos prema nacionima se mijenjao u korist Hrvata. No, iako se mnogobrojni povjesničari iz druga dva naroda muče kako prikazati Austro-ugare lošim gospodarima, činjenice govore suprotno. U Brčkom nije bilo loše niti predstavnicima drugih naroda. 

brcko 1898

Obratimo li pozornost samo na viđenije i bogatije Brčake, vidjet ćemo da se trgovinom mogao baviti svatko tko je posjedovao novac i interes zato bez obzira na nacionalnost. Tako su, na primjer, među prvima svoje hotele imali Avdaga Kučukalić ( Konak i Posavina) te Ljubo Krsmanović ( Bosna). Austrijanci su suštinu svojega političkoga djelovanja bacili na promicanje i razvitak gospodarstva, pa su nakon izgradnje infrastrukturnih objekata radili na razvitku određenih grana gospodarstva, koje su u Brčkom i okolici u to vrijeme, imale kapacitet ali i tržište. Već 1886. godine otvorena je prva etivaža šljiva braće Weis iz Munchena. Otvarani su rudnici na Majevici. Jedan takav bio je otvoren i u blizini Islamovca. 

Sve donedavno tamo su se nalazili ostatci željezničkih tračnica. Tim su se tračnicima vjerojatno kretali mali vlakovi koji su prevozili rudu do odredišta odakle su ju drumskim prometom a od Brčkog i brodovima prevozili na krajnje odredište. Iako se glavna pozornost posvećivala ovom vidu gospodarstva u Brčkom je jačalo i malo zanatsko gospodarstvo, tako da su Brčaci još u tom vremenu imali razvijene trgovačke i zanatske radnje. Vlast je shvatila da je takvim odnosom prema stanovništvu i Brčkom stvorila uvjete od ovoga grada stvoriti malo društveno, gospodarsko, trgovačko središte bosanske Posavine, pa se ubrzo prešlo i razvitku drugih društvenih grana. Ponajprije, stvoreni su uvjeti za neometano odvijanje administrativnih i društveno-političkih poslova te institucija kao što su Opća bolnica (1886.), Ljekarna (1891.), Vijećnica (1892.), Zemaljska banka (1893.), itd... Kvalitetnom organizacijom lokalne vlasti u brčanskom kotaru značajne dužnosti obavljali su i domaći ljudi. U gospodarskom smislu veliku ulogu su imali  gospodarstvenici poput spomenutog Avdage Kučukalića, Lutve Muftića, obitelj Zejčirović, obitelj Krsmanović, Ana Kamenjašević, Marija Kochova, itd..., koji su bez imalo kakve zadrške bili na raspolaganju dragim gostima i suradnicima vlasti tijekom njene vladavine. Objekti poput Vijećnice bili su mjesto gdje su se okupljali viđeniji ljudi a njihovom izgradnjom i otvaranjem  Brčko je doista postao moderan grad, a nije zaostajao niti u smislu kulturno-prosvjetnog te religijskog  djelovanja.

U vremenu vladavine Austrijske i Ugarske monarhije Brčko je ipak najveći procvat doživjelo u prosvjetnom smislu. Iako su i turske vlasti, pogotovo zadnjih godina svoje vladavine malo življe pristupile osnivanju škola, ipak se početak razvitka školstva u Brčkom veže za 1883. godinu kada je u Brčkom otvorena Trgovačka akademija. Godinu dana kasnije počele su se osnivati  pučke škole u Boću, Rahiću, Čeliću, Donjoj Mahali, Orašju... 1888. godine pučka škola je osnovana i u Bijeloj, a 1907. u Ulicama. Kvaliteta nastave u tim školama bila je sve bolja i bolja, a radilo se po nastavnom planu i programu kojega je usvajala Austrougarska vlast u BiH. No,  i u to vrijeme postojale su i konfesionalne pučke škole, pa povijest bilježi otvaranje romokatoličke škole 1886. godine, Više sprske djeovjačke škole (1889.) te otvaranje Medrese – prve muslimanske vjerske škole u Brčkom ( 1894.). Do  početka Prvog svjetskoga rata u Brčkom su radile tri medrese,  ruždija i nekoliko mekteba kao muslimanske obrazovno-odgojne ustanove, a cijelo vrijeme radilo je i Srpsko narodno učilište. Naravno, i romokatolička škola u Brčkom imala je svojih znakovitosti. Radila je neprekidno sve do 1946. godine, kada je ukinuta, a u njenoj zgradi otvoren je dom učenika (ratne siročadi). U samom početku od godine osnivanjja, 1886. , nastavu su izvodile časne sestre, a služila je za izobrazbu isključivo ženske djece.

Bilo je to vrijeme kada se BiH u potpunosti prosvjetno budila, pa su zahtjevi za strukovnim školama postajali sve veći. Takva situacija bila je i u Brčkom. No, Brčaci su već  od samog početka vladavine carstva imali Triogvačku akademiju te nije trebalo mnogo vremena proći da se osnuju i otvore i neke druge strukovne  škole.  Tako je 1891. godine otvorena prva ženska domaćićko-zanatska škola, koja je imala 4 razreda polaznika, a nastavu su izvodile dvije učiteljice. Ta je škola radila sve do 1887. godine kada je reorganizirana  u školu za ženski ručni rad.

Sasvim je normalno da se u ovom radu nešto više kaže i o Trgovčakoj akademiji kao prvoj ustanovi ovoga tipa koju su austro-ugarske vlasti osnovale i otvorile u Brčkom. Bila je to prva i jedina srednja škola u bosanskoj Posavini. Razvitak gospodarstva, prometa, ali i cjelokupni društveno-gospodarski razvitak zahtijevao je jednu takvu školu, koja će imati zadatak osposobaljavati kadrove za vođenje trgovčakih poslova, koji su u novim uvjetima njenog razgranjivanja i povezivanja s stanjem u Europi sve složeniji. 

Nakon osnivanja škola je bila privremeno smještena u staroj zgradi općine a potom je premještena u novu zgradu. Dugogodišnji rad ove škole imao je ogroman utjecaj na razvitak gospodarstva kako u Brčkom tako u ovom dijelu bosanske Posavine, zato nije niti čudo što se za Brčko uvijek govorilo s posebnim poštovanjem kada je trgovina i trgovačko umijeće u pitanju.

Malo je onih kojima je poznata činjenica da je Matica Hrvatska sa sjedištem u Zagrebu još 1888. godine u Brčkom imala svojega pvojerenika, koji je bio zadužen za osnivanje Podružnice. Bio je to vrlo priznati brčanski trgovac Avdaga Kučukalić. Zahvaljujući Pismohrani Matice u Zagrebu i  donedavnom dopredsjedniku zaduženom za članstvo i ogranke, Stjepanu Sučiću, došli smo do dokumenta koji govori da je brčansko povjerenstvo Matice Hrvatske iz te godine brojalo desetak članova. Također, u pismohrani Matice Hrvatske u Zagrebu nalazi se i dokument u kojemu stoji da je povjerenik Matice Hrvatske u Brčkom 1892. godine bio Eligije Jovanović. Iz ovih podataka dade se zaključiti da je krovna kulturna institucija u Hrvata na kraju XIX. stoljeća u svojim redovima u Brčkom imala multietnički sastav. Matica Hrvatska u Brčkom u organizacijskom smislu nikada nije zaživjela mada je početkom 21. stoljeća u Maticu učlanjeno 50-tak Brčaka.  

Ove godine protiče i sto treća godina od osnivanja podružnice Hrvtaskog kulturnog društva Napredak u Brčkom. Teško je ovom prigodom, a zato nemamo niti vremena, ni prostora ali niti mandata, pobrojiti i vrjednovati sve ono što je brčanski Napredak u svojoj bogatoj povijesti uradio za brčanske Hrvate. O tome su pisali ugledni brčanski kulturnjaci, ali i znanstvenici svjetksog glasa predvođeni prof. dr. Tomislavom Išekom. Većina tih radova je publicirana i ukoričena, pa za nekim posebnim ponavljanjem i nema potrebe. Publicistički i povjesničarski radovi o brčanskom Napretku objavljeni su i u već spominjanoj knjigi dr. Zlatko Jakobovića „ Brčko – hrvatski povijesni grad“, kojega je tiskala brčanska Podružnica Napretka prije nekoliko godina. 

No, ipak je važno napomenuti nekoliko činjenica iz perioda Austro-ugarske vladavine, koje nam zorno pokazuju o ugledu kojega su tada uživali brčanski Hrvati. Ponajprije, podatak da je tada aktualni  Sveti Otac odlikovao dvije brčanske Hrvatice Mariju Jozić i Katarinu Cebalo za posebnu revnost u katoličkom življenju. 

Potom, rezultate članova Hrvatskog Športskog društva „Sokol“ osnovanog 1900. godine. A ne smijemo zaboraviti niti uspjehe i nastupe Hrvatskog pjevačkog i tamburaškoga društva „Hrvat“ osnovanog 1883. godine, čiji je inicijator i jedan od najaktivnijih članova bio i urednik prvog časopisa na hrvatskom jeziku(Bosanac- 1883.), Ivan Lepušić.

Pogledom u brčansku povijest i u položaj Hrvata-katolika kroz istu na ovim prostorima, dade se zaključiti da je društveni, prosvjetni, gospodarski, kulturni, športski i svaki drugi razvitak  naših sunarodnjaka bilježio najveći rast upravo u Austro-ugarskom periodu. Na žalost, takva se vremena nikada više nisu ponovila. Auktualna administracija i zakonski okviri društvene zajednice u obliku Brčko distrikta BiH, daje nadu, optimizam ali i znakove da je vrijeme u kojem živmo nova šansa. Na nama je da ju iskoristimo.

 

LITERATURA:

1. Hamdija Kreševljaković: „ Iz prošlosti Brčkog“, Front slobode Tuzla br. 341 od 27. ožujka 1953. godine,

2. Zemaljski muzej Sarajevo, Fond rukopisne zbirke, br. 13545/67,

3. Anto Pranjkić: Hrvati brčanskog kraja, Posavski glasnik,  Zagreb, 1994,

4. dr. Zlatko Jakobović: Brčko – hrvatski povijesni grad, HKD Napredak Brčko, 2007.,

5. dr. Luka Đaković: Rudarstvo i topioničarstvo u BiH, Univerzal Tuzla, 1980.,

6. Bosna i Hercegovina u brojkama, Mostar, 1911,

7. Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB-u,  odbor za ediciju, Tuzla, 1985.,

 

 

 

logo v4 Sarajevo
Hamdije Kreševljakovića br. 3,
Bosna i Hercegovina

tel/fax :+387 33 220 765
Podružnica Brčko distrikt BiH
Dubrave 51
Mob tel. +387 61 103 603;
e-mail:info@hrvatski-dom.com