Hrvatski dom

OSMINA BOŽIĆA: SVETKOVINA SVETE BOGORODICE MARIJE

^{Slika: Papa Franjo u molitvi za mir}

DAN MOLITVE ZA MIR

1.    siječnja  2023.

 ^EVANĐELJE: 

⁸ Pohod pastirâ (Lk 2, 8 - 20)

A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. ⁹ Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. ¹⁰ No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! ¹¹ Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. ¹² I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.« ¹³ I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći:

¹⁴ »Slava na visinama Bogu,
a na zemlji mir ljudima,
miljenicima njegovim!«

¹⁵ Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: »Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin.« ¹⁶ I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. ¹⁷ Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. ¹⁸ A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.
¹⁹ Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.
²⁰ Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.

²¹ Obrezanje i prikazanje u Hramu (Lk 2,21)

Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. ²² Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – ²³ kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – ²⁴ i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

Slika: U Zbirci crkvene umjetnosti u sklopu Eufrazijeve bazilike u Poreču nalazi se slika, ulje na platnu, Poklonstvo pastira, nepoznata slikara iz posljednje četvrtine 17. st. Bogorodica elegantnom gestom otkriva dijete položeno na bijelu tkaninu povrh jaslica kako bi ga vidjeli klečeći anđeo i tri pastira smješteni na desnoj strani kompozicije. Iza kolijevke je sv. Josip kojem se nazire samo glava iznad Marijine desne ruke.

Pohod pastira, Lk 2, 8-20

 (…) Rekli smo da se Isus rodio noću. To se da zaključiti iz slijedeće epizode s pastirima, kronološki povezane s njegovim rođenjem. To su poljski pastiri; polje istočno od Betlehema dobro je za pašu. Vidi se da ih ima nekoliko, da se mogu izmjenjivati preko noći, što bi značilo da se radi o pastirima-najmenicima, a ne o vlasnicima blaga. O njima se kaže da su »bdjeli noćne straže«. Noć se dijelila na »straže« i pastiri su se izmjenjivali prema tim »stražama«, da se zaštiti blago od noćnih kradljivaca i od divljih životinja.

Dakle, u neki čas te noći, ukaže se pastirima anđeo, okružen neobičnim svjetlom, koje jako odudara od okoline noćne tame. Sigurno su se probudili i oni pastiri koji su bili zaspali, i svi se preplaše. Anđeo ih umiruje, uvjeravajući ih da se nemaju čega bojati, nego naprotiv da bi trebalo da se navelikoraduju, jer im se »danas« rodio očekivani Mesija, ovdje u Betlehemu, mesijanskom gradu (»gradu Davidovom«). Oni sami moći će to provjeriti: neka idu u mjesto, i u toj i toj štali, naći će novorođenče, povijeno u pelenice i položeno u jasle. S tim znakovima, nije moguće da se prevare. To je nešto sasvim drugo od onoga što svijet zamišlja s obzirom na slavni dolazak Mesije! Izraz »danas« označuje nešto što se događa ovog istog časa, u jednom te istom vremenskom razmaku (usp. Lk 4,21; 19,9; 23,43); ovdje, konkretno, ove iste noći.

I kao nebeska potvrda anđeoske vijesti, ovom se anđelu pridružuje cijelo mnoštvo anđela, koji počinju pjevati hvalospjev, u kojem se izražava značenje ovog događaja za nebo i za zemlju: na nebu, više slave Bogu; za zemlju, dolazak novog vremena mira i spasenja, plod ljubavi i blagonaklonosti Božje.

Rodio »vam« se Spasitelj ... Mesija se rodio pastirima (iako ne isključivo: radost je »za sav narod«), on je Mesija pastira. Pastiri su siromašni ljudi, skromni i svesrdno prezreni od društvene i vjerske aristokracije. Svijet siromašnih. Mesija siromašnih. Objava Mesije siromašnim. Paralelna s objavom poganskom svijetu u osobama maga, u Matejevom evanđelju.

             Pastiri pođu u Betlehem i nađu sve kako im je rekao anđeo. Sigurno su saopćili Josipu i Mariji objavu koja im je bila dana. Zatim počinju raznositi tu novost na sve strane. Ljudi ih slušaju zapanjeni i zadivljeni. A za njih je sve to poticaj da slave Boga. Siromasi se raduju Mesijinom rođenju.

Za Djevicu, to što čuje od pastira nije nikakva novost: to je ona već bila čula osobno ranije i djelomično već proživjela (djevičanski porođaj). Od samog početka ona je bez kolebanja povjerovala u ono što joj je Bog objavio. I najavljene stvari već su se počele ispunjati. Ali, tko može odjedanput posve jasno vidjeti u tolikom misteriju? To je razlog da se sve pozorno opaža, da se ne zaboravi nijedna pojedinost, da se međusobno povežu događaji, da se razmišlja u molitvi..., s nakanom da sve bolje otkrije te tajnovite puteve koje joj je Bog zacrtao.

To je samo nekoliko događaja što se dogodiše u božićnoj noći, koje je kršćanska kateheza smatrala značajnim za vjeru zajednice i koje nam Luka donosi s prizvukom radosti i optimizma.

Središte tih događaja jest Betlehem Judin. Prema židovskom vjerovanju, koje nam je sačuvao i prorok Mihej, u tom mjestu trebalo je da se rodi Mesija (usp. Mt 2,5—6; Mih 5,1). Betlehemska spilja jedno je od povijesno najzajamčenijih svetišta; posjeduje neprekidnu predaju sve od II. st. poslije Kr. Da iskorijeni kršćanski kult, koji se tu održavao bez sumnje već od početka Crkve, rimski car Hadrian ga je obeščastio, sagradivši na tom mjestu svetište za raspušteni kult. U IV. st. (326), car Konstantin i njegova majka Jelena dali su sagraditi na tom mjestu veličanstvenu baziliku, koju je zatim u VI. st. rekonstruirao car Justinijan (528—565), i kao takva postoji još i danas.^[1] Misli pa, i to s puno vjerojatnosti, da su polja istočno od Betlehema i današnjeg sela Beth-Sahur polja Boaza i Rute (Davidovih pradjedova) i da su se na njima nalazili pastiri one nezaboravne noći.

Obrezanje i prikazanje u hramu Lk 2,21

Obrezanje je, prema običaju, osam dana poslije rođenja. Evanđelje stavlja naglasak na davanje imena, koje se tom zgodom službeno postavlja. Taj čin pripada po pravu Josipu, kao zakonskom ocu djeteta (Mt 1,21), premda isto pravo uživa i majka (usp. Lk 1,31). Ali se izričito daje do znanja, da je to već prije bilo odlučeno višom Božjom odredbom (usp. Lk 1,31). To ime je providnosno i predstavlja cijeli program.

(Tekst i tumačenje Evanđelja iz knjige fra Augustina Augustinovića, Povijest Isusova I, Sarajevo 1984. str. 37-38; 40)

Priredio: fra Petar Matanović