BADNJA VEČERA I BOŽIĆNO SIJELO U DOKNJU 2005. GODINE
- Post 02 Siječanj 2014
Društvo „Hrvatski dom“ Tuzla nastoji, svake godine u granicama svoje mogućnosti, realizirati svoje programske aktivnosti.
Naravno, postoje i programski ciljevi koji su trajnog karaktera, kao što su očuvanje i razvoj jezika, povijesti, kulture i tradicionalnih i vjerskih običaja Hrvata tuzlanskoga kraja.
Upravo priprava i sama proslava Božićnih blagdana obiluju tradicionalnim i vjerskim običajima. Dobar dio tih, do danas sačuvanih običaja najbolje se očituje u sklopu Badnje večere i Božićnoga sijela.
Iz tih razloga Društvo „Hrvatski dom“ Tuzla i njegov dokanjski ogranak su u četvrtak 22. prosinca priredili Badnju večeru i Božićno sijelo u Domu kulture u Doknju.
Badnja večera je nezamisliva bez pšenice i svijeća. Pšenica se sije 13. XII. na sv. Luciju i predstavlja simbol plodnosti, rađanja i umiranja. Mnoge obitelji po veličini i boji pšenice predviđaju i njezin urod naredne godine.
Na Badnji dan, budući se posti, domaćice pripremaju Badnju večeru, čiji su sadržaj i vrsta jedžeka skoroidentični u svim našim krajevima. Za Badnju večeru se većinom priprema specijalna pogača, grah „narijetko“, grah „nagusto“ (pava), prokole (kuhani kupus) potkrža, gibanica, ćurta i kompot od suhih šljiva. Normalno taj dan se kiti jelka i pripremaju jaslice - sve u znaku uspomene na Isusovo rođenje. Također se peku i pečenice koje se blaguju na Božić. Badnja večera se blaguje uz božićnu molitvu, pjesmu i prisjećanje na starija vremena, a na njoj se okupi cijela obitelj!
U okolnim selima su nezaobilazna i Božićna sijela, gdje se ljudi okupljaju, većinom u narodnim nošnjama, igraju uz šargiju, violinu, narodna kola, pjevaju prigodne pjesme, kao što je "Moj Božiću dođi mi što prije da se lola konačno ogrije". Ta pjesma mnogo govori o prošlim vremenima, kada se u vrijeme došašća (koje se nazivalo malom korizmom) nije sijelilo niti ženilo do Božića. Budući da je bilo "Bogu hvala" puno čeljadi a kućice malene. Momci su obično spavali u sporednim zgradicama tzv. udžerama. Normalno je da su jedva čekali da dođe Božić da se žene, jer oženjen postiže drugi status - žena dovuče komoru (krevet, posteljinu i dr. a u dvoje se lakše zagrije).
Na samu Badnjicu u nekim su krajevima očuvani i drugi običaji kao što su zabacivanje badnjaka, kokoške se hrane 12 puta, da bi nosile jaja tijekom čitave godine, unošenje slame, posebno hranjenje stoke i dr. Na taj način, svako živo stvorenje trebalo je osjeti posebno veselje i zadovoljstvo zbog Isusovog rođenja, jer Božić i jeste najradosniji kršćanski blagdan.
Na predstavi Badnje večere i Božićnoga sijela održanoj u Doknju ulogu domaćina večere imao je g. Zvonko Bosankić, tajnik Društva „Hrvatski dom“ Tuzla, njegova je majka bila gđa Dragica Matošević, baba gđa Manda Banović, sinovi Tomislav Matošević i Boris Pejić, snahe gđe Vera Markanović i Borislava Pejić, unučad Branko Pejić, Vitomir Sabota, Monika Markanović i Ivana Banović. Posjetiteljima je osobito zanimljiv bio sam kraj večere i običaj gašenja svijeća. Cijela se obitelj nećkala, naročito stariji, tko će ugasiti svijeće, budući je uvriježeno vjerovanje da će prvi umrijeti onaj na koga krene dim svijeća.
Nakon večere počelo je narodno sijelo. Narod su svojim prigodnim pjesmama i tradicionalnim kolom razveselile izvorne skupine iz Par Sela i Doknja a za glazbu se pobrinula Izvorna skupina „Tradicija“
Trebalo je doći i vidjeti dešavanja u Doknju, jer se uistinu imalo što vidjeti. To najbolje potvrđuju i dojmovi g. Josipa Jurasa, generalnoga konzula RH u Tuzli, g. Miroslava Petrovića, predsjednika HKD „Napredak“ Tuzla i gospode Josipa Šimića i fra Petra Matanovića predsjednika i člana UO Društva „Hrvatski dom“ Tuzla.
Oni koji su bili spriječeni u dolasku, moći će sve to pogledati u programu lokalnih televizija.
Z. B.
BOŽIĆNI PRIJAM U KONZULATU RH U TUZLI 2005. GODINE
