PIONIR ARHEOLOGIJE U BIH
- Post 07 Ožujak 2014
DR. ĆIRO TRUHELKA
(02.02.1865. – 18.09.1942.)
Govoriti o bosanskohercegovačkoj arheologiji, a ne spomenuti dr. Ćiru Truhelku znači gotovo uopće ne govoriti o arheologiji. Zapravo, riječ je o osobi koja je udahnula gotovo cjelokupni arheološki duh u Bosnu i Hercegovinu i koja je svojim radom udarila kamene temeljce za nastavak istraživanja ali i za otkrivanje mnogobrojnih lokaliteta u našoj zemlji. Ćiro se rodio na Cvjetnicu 1865. godine u Osijeku kao sin osječkih Čeha. Vrlo mlad došao je u BiH, a po preporuci velikog prijatelja Bosne tadašnjega Nadbiskupa đakovačke Nadbiskupije Josipa Jurja Strosmayra. U trenutku napuštanja Osijeka Ćiri je bilo svega 21 godina. Dobija mjesto kustosa budućeg Zemaljskog muzeja BiH sa izričitim zadatkom da pripremi i njegovo otvaranje koje će uslijediti samo dvije godine poslije 1888. godine. Iako je bio učitelj te iako su ga zanimali slikarstvo i tehničke znanosti, zbog lošeg materijalnog stanja odlučio se za filozofiju, arheologiju i povijest umjetnosti. Studirao je u periodu od 1882. do 1885. godine.
A u Sarajevo je došao godinu dana poslije. Nakon otvaranja Zemaljskog muzeja Truhelka je posebno bio zadužen za etnografsku, prethistorijsku i srednjovjekovnu zbirku. No, poznato nam je da je tada bilo jako malo stručnjaka, pa se ovaj marljivi znanstvenik nesebično stavljao na raspolaganje u svim oblastima u kojima je to bilo potrebito, pa se u jednom trenutku, zapazili su brojni povjesničari, brinuo gotovo za sve zbirke u muzeju. Poseban doprinos Truhelka je dao u promicanju bosanskohercegovačke kulture izvan granica BiH, pa je kao kustos osigurao stalne postavke na izložbama u Budimpešti (1896.), Briselu (1897.) i Parisu (1900.). 1905. godine postavljen je na mjesto direktora Zemaljskog muzeja i na toj je dužnosti ostao sve do 1920. godine. U biografiji dr. Truhelke, ali i Zemaljskog muzeja BiH značajna je 1913. godina u kojoj je njegovom zaslugom Zemaljski muzej dobio novu, sadašnju zgradu.
Truhelka je u mirovinu prvi puta otišao 1922. godine i planirao se vratiti u Osijek, ali je tada imenovan za profesora arheologije na Filozofskom fakultetu u Skopju. Veliki je doprinos dao i makedonskoj arheologiji. Radio je sve do 1931. godine a tada je prešao živjeti u Zagreb gdje doživljava jesen svoga života i smrt. Povjesničari se slažu s činjenicom da je dr. Truhelka imao jako izraženu nacionalnu svijest da je često zbog toga doživljavao neugodnosti, pa i konkretna osporavanja. Neki smatraju da je i u Skopje poslan zbog djelovanja u hrvatskom nacionalnom smislu, ali da mu je to otežavalo i rad na istraživanjima u Makedoniji.
Dr. Ćiro Truhelka dao je izuzetan doprinos u proučavanju povijesti Bosne i Hercegovine. Prvotni posao kojim se bavio, kustos u muzeju, mnogo je utjecao na njegov raznovrstan interes. Bavio se iskopavanjem arheoloških nalazišta, lirskih grobova i gradina na Glasincu, sojeničarskog naselja u Donjoj Dolini... U tom smislu primijećen je i od strane antropološkog kongresa u Beču, pa je dobio njihovo priznanje i uskoro postao njihovim punopravnim članom. Radio je na etnografskoj zbirki i dao prikaz narodnog života u BiH. Zbog potrebe tijekom istraživanja naučio je albanski i turski jezik. Truhelka je bio poliglota. Govorio je hrvatski, njemački, češki, mađarski, albanski i turski jezik.
Izuzetno značajan doprinos ostvario je na polju povijesti srednjovjekovne Bosne. Istakao se u istraživanju stećaka, materijalne kulture, bosančice, topografije, numizmatike, političkih, društvenih i vjerskih prilika u srednjovjekovnoj Bosni. Napisao je veliki broj djela od kojih ovom prigodom moramo istaknuti:Starobosanski pismeni spomenici( 1894.),Starobosanski natpisi (1895.),Kraljevski grad Jajce (1904.),Naši gradovi ( 1904.),Stari turski agrarni zakonik za Bosnu ( 1917.),Starokršćanska arheologija ( 1931.),Studije o podrijetlu. Etnološka razmišljanja iz BiH ( 1941.),
Svakako je najljepše djelo dr. Ćire Truhelke, ono znanstveno-narativnog karaktera, Uspomene jednog pionira, napisano 1942. godine u kojem on zorno opisuje svoj život, zvanje i rezultate svojega rada.O njemu je napisano malo more radova i prikaza, a svakako je najznačajniji i najsveobuhvatniji Zbornik koji mu je posvećen a tiskala ga je Matica Hrvatska 1994. godine.
