Hrvatski dom

Vlč. Ilija Matanović, ovih dana objavio dva vrlo vrijedna djela

BOSANSKA POSAVINA JE BILA SVOJEVRSNA KOLIJEVKA KATOLIČANSTVA. NEKAD BILA SAD SE SPOMINJALA 

ORAŠJE - Velečasni Ilija Matanović, našoj široj posavskoj publici je poznat kao pastoralac, koji je u svom svećeničkom djelovanju od 1982. godine kada je zaređen za svećenika, postigao puno u pastoralnom smislu, djelujući kao župnik u mnogobrojnim župama Vrhbosanske Nadbiskupije, a svugdje je ostavljao po jedan materijalni trag, gradeći objekte, ali i onaj duhovni, ostavljajući pisani trag.

Posebno aktivan bio je za vrijeme Domovinskoga rata kada je kao župnik Župe Svetog Antuna Padovanskoga u Boću izgrađivao kapelice, koje su ondašnjim vjernicima bile poput katedrala. U duhovnom smislu posebno se brinuo za branitelje kao vojni kapelan HV-a, a potom i HVO-a. No, postao je vrlo popularan i u spisateljskom smislu. Naime, još za vrijeme studentskih dana u Dubrovniku uređivao je list Koraci, a bio je i jedan od pokretača lista sarajevskih studenata teologije Mladi teolog. Izdavao je nekoliko župnih listova, a kao marljivi aktivist HKD Napredak u brčanskom je kraju 1993. pokrenuo izdavanje Napretkovog godišnjeg kalendara, koji egzistira i danas. Do danas je objavio veliki niz književnih i nekoliko publicističkih djela. No, aktualna su dva njegova djela koja skreću pozornost. Najprije “Povijest bosanske Posavine”, a potom i malo pastoralno remek-djelo “Župni vjeronauk za svakog kršćanina-katolika”. Bio je to i povod za kraći razgovor.

Vlč. Matanoviću, nedavno ste čitalačkoj javnosti ponudili svoje novo znanstveno-publicističko djelo. Radi se o povijesnom prikazu bosanske Posavine. Što je zapravo sadržaj i što donosite u svom novom ukoričenom djelu?

-Ovo je moj petogodišnji rad. Želio sam, sam, nešto više znati o prostoru u kome sam rođen i dobar dio svog pastoralnog rada u njemu proveo. Pokušao sam kroz povijest prošetati sebe i čitatelja. Prvih 200 i nešto stranica obrađuje povijest Posavine a drugih 500 stranica i više donose skenove Matice krštenih župe Bijela 1750-1769. godine. Paralelno i prijevod. Mislim da je to najveća vrijednost ove knjige.

Nekoliko je povjesničara koji su znanstveno istraživali povijesno nasljeđe bosanske Posavine. Jeste li koristili neke nove izvore ili svoj rad bazirate na već postojećim?

- Nažalost toliko vremena nije se moglo imati da se kopa i nešto novo iskopa što nije rečeno o ovom kraju. Pokušao sam razumjeti dosadašnje istraživače i sročiti svoje viđenje.

Bosanska Posavina je povijesno katoličko područje. Svojevrsna je to kolijevka katoličanstva?

-Nekad bila, sada se spominjala.

Kroz povijest je veliki broj ljudi iz bosanske Posavine naseljavao i druga područja. Ponajprije, obližnju Slavoniju.

-Točno i dokazljivo . Listajte stare matice susjednih župa preko Save sve će reći. No tome se ne treba ništa čuditi. U Posavskog Hrvata vjera i Bog bili su sve i sva. Boga se bojali, Božje zapovijedi opsluživali, a iznad svega skrušeno i konstantno su Boga molili zajednički i osobno. Nisu se bojali života. Rađalo se od 6-18 djece. Normalno je bilo da od 6 sinova 3 odsele u susjednu Slavoniju radi lakše prehrane obitelji. Kad krenete od Račinovaca na istoku pa sve do Bebrine na zapadu nema sela gdje nema Hrvata porijeklom iz Bosanske Posavine.

Danas je sve manje ljudi na području cijele Posavine. Koji su glavni razlozi takvog stanja?

-Na to pitanje dati odgovor muče se sve strukture. Ništa pametno smisliti. Moj je dojam a i uvjerenje da je molitveni elan totalno opao i da je zajedničke molitve obiteljske nestalo. Moral srozan na nulu. Sakramenat braka se izigrava i ignorira u temelju Božje zamisli. I kada se sklopi brak nema sile koja bi ga uvjerila da se rodu i Bogu daje život po Božjoj a ne po muževu ili ženinu ćeifu. Ovakvo raspoloženje i ovakav pristup braku i novom životu, Bog ne može ostati imun. No narod ne vidi sve ove bičeve koje podnosimo i tvrdokorno ide dalje u borbi protiv Boga. Materijalizam bivšeg sistema se sada plaća. Daj ti meni na ovom svijetu što želim a za drugi ko te pita. To nas pastoralce na terenu brine i boli. Drugo današnja žena-majka je za mene degradirajući epitet koji joj se daje. Onaj tko je na život donio 2 djece nikome ništa nije dao nego je samo pozitivnu 0 ostvario.

Ljude u Posavini su kroz povijest pogađale razne bolesti i ratovi te ostale nedaće. No, oni su opstajali na svom ognjištu. Što je to što čuva ovdašnji puk?

- Kolike kuge, kolere, ratovi, preseljenja, glad, suša, poplava sve su nadživljavali uz svoje crkve i okolna svetišta i obiteljskom molitvom. Dok ne shvatimo da se s Bogom ne igra i da se s Bogom život živi vršeći njegov zakon a ne ljudski konstruirani nakaradno i ovo što ima Hrvata u Posavini u bliskoj budućnosti će biti zbrisano s lica zemlje. Neki će se povijesničar baviti ovim pitanjima mozgajući zašto izdadoše i prodadoše svoje svetinje: Boga, Crkvu, Obitelj, Ognjište, Domovinu. Mislili smo da ih zadržava i čuva sveta Majka Crkva i mi misnici. Kada su se ti isti naši vjernici urotili sa bezbožnicima svih boja na ono što je bilo najvrijednije vidljivo u posavskog katolika počeo nam se pisati kraj.

Anto Pranjkić/Kamenjar.com