„MANDŽO“ IZ DONJEG RAHIĆA
- Post 07 Ožujak 2014
Mladi nogometaš Marijan Markić, svojim nogometnim igrama plijeni pozornost širom Austrije.
„MANDŽO“ IZ DONJEG RAHIĆA
PODNASLOV: Da rodom sam iz Donjeg Rahica. Itekako mi se sviđa moj rodni kraj i moj, trenutno, drugi dom. Nije samo da sam tamo nekada bio, vec sam svake godine po 3-4 puta, a što zavisi od toga koliko imam vremena ali vecinom bude to tjedan dana na ljeto za odmor i preko Bozica dva tjedna, jer tu imamo pretezno slobodno, pa iskoristimo da odemo. Volim ići tamo, jer se mogu fino odmorit. Tamo mi žive dvije bake i djed te stricevi.
Razgovarao: Anto Pranjkić
Iz dana u dan zapljuskuju nas informacije iz bijeloga svijeta u kojima možemo pročitati vijesti o sjajnim športašima s našega posavskog područja. Plijene pozornost svojom nenametljivošću, dostojanstvenim pristupom obvezama i odgovornostima prema zacrtanim ciljevima i zadaćama koje se postavljaju pred njih. Takve vijesti dolaze nam s različitih strana bijeloga svijeta. Protekloga vikenda zvijezda splitskoga Hajduka Antun Maglica iz Bijele kod Brčkog, zabio je dva prekrasna gola Slaven Belupu, a iz Austrijske druge lige stižu sjajne vijesti o igrama i golovima mlađahnoga, Marjana Markića. Tko je taj mladić?
Rodio se na dan Svih svetih, 01.studenoga 1990. godine u malenome a ponosnom Donjem Rahiću, koje je već iznjedrilo jednog velikog domaćeg sina, utemeljitelja prve škole u Posavini, fra Iliju Starčevića. Sin je naših radnika na privremenom radu u Austriji, oca Joze i majke Svjetlane, a užu obitelj čine mu i 21-godišnji brat Dragan i 16-godišnja sestra Katarina. Živi u malenom Kligenbachu u austrijskoj pokrajini Burgenland. Marjan nije krenuo stopama znanosti i svoga pretka fra Ilije, nego stopama najljepše sporedne stvari na svijetu nogometa, za koji moraš, pored talenta, uložiti puno rada.
O svojim počecima u nogometu Marjan nam priča:
-Poceo sam od 4 godine igrati nogomet jer sam od malena odmah zavolio loptu. Uz sve sto sam radio uvjek me je pratila lopta tako da sam poceo da igram od 4 godine u seoskom klubu Klingenbach. Dobro kažete da je trebalo rada, da trebalo je, ali bez zalaganja i truda nemože se ništa postići, tako da ako ne dadneš uvjek sve od sebe neceš pogotovo u nogometu uspjeti, jer konkurencija samo čeka na tvoju slabost i tvoje greške da bi drugi igrali umjesto tebe. Moraš bit uporan i ako treba odreći se nekih stvari kako bi bio uspješan.
No, bilo je nešto što je ovom mladiću davalo posebnu snagu:
-Posebnu mi je snagu davala stalna ljubav prema lopti i ta volja za igrom, a jedno se zna samo ako uporno treniraš i svaki trening dadneš sve od sebe mozeš uspijeti kako bih ti san jednog dana postao stvarnost. A tu sam baš tvrdoglav što se tiče toga ako si neki cilj napravim onda ga hoću i da ostvarim svejedno po koju cijenu.
Marjanu predviđaju svijetlu budućnost. Mnogobrojni ga vide i u reprezantaciji Hrvatske, ali urođena posavska skromnost Marjana drži čvrsto na nogama:
-Ma kakvi, još sam jako daleko od reprezantacije. Zasad je to samo san i želja zaigrati jednog dana za svoju voljenu državu.
O svojim nogometnim početcima govori:
-Počeo sam u selu gdje sad još živim u Klingenbachu od 4 do 16 godine da igram nogometa. Onda sam sa 17 godina prešao u Markt St.Martin. To je 5. liga. Tamo sam bio 3 godine. U zadnjoj godini bio sam i najbolji strijelac, a zahvaljući mom tadašnjem treneru Nikici Pavleku, kojem sam mnogo toga zahvalan, jer je uvjek vjerovao u mene. Onda sam se vratio na pola godine u Klingenbach u 4.ligu kako bi napredao i pošto mi je tamo dosta dobro išlo prešao sam nakon samo pola godine u 3.ligu u Ritzing. Tamo se nisam baš naigrao jer smo se borili za opstanak. Tu mi trener nije dao pravu priliku da se pokažem, tako da sam se nakon pola godine opet vratio u 4.ligu u ASV Drassburg gdje sam započeo sezonu i tu je opet sve krenulo na bolje. Završili smo na kraju na super trećem mjestu i ja sam uspio u 28 utakmica da dadnem 28 golova kako bi bio najbolji strijelac i proglašen najboljim igračem sezone.Tako da sam došao do mog sadašnjeg Kluba SC/ESV Parndorf koji je te godine uspio da uđe u 2.austrijsku ligu, tako da sad nosim crvene boje toga kluba.Trenutačno smo na 7.mjestu a ja drugi najbolji strijelac lige.
Svaki mlad čovjek ima svoje ciljeve. Marjanovi su jasni i vezani za nogomet.
-Moji osobni ciljevi su: da uspijemo ostat u Ligi sa Parndorfom i da ja dadnem do kraja sezone 15-20 golova. Kako bi nakon sezone napravio sljedeći korak u svojoj karijeri i otišao u 1.austrijsku ligu ili čak u inozemstvo.
Kod ovog vrlo uspješnog mladog nogometaša ipak je vidljiv obiteljski odgoj i važnost obitelji u postizanju životnih uspjeha.
-Nogomet mi jako puno znači jer ga igram rado. To mi je uvjek bio san i to mi je posao ali najvažnija mi je ipak moja obitelj i prijatelji, jer oni su svi uvjek tu ako ih za trebam. A posebno mom tati Jozi bih se zahvalio. On je uvjek vjerovao u mene i držao do mene čak i kada nije izgledalo baš najbolje. Važno mi je da me i zdravlje služi jer uz malo sreće doći će ostalo sve samo od sebe.
Marjan ne zaboravlja niti svoj rodni kraj.
-Da rodom sam iz Donjeg Rahića. Itekako mi se sviđa moj rodni kraj i moj, trenutno, drugi dom. Nije samo da sam tamo nekada bio, već sam svake godine po 3-4 puta, a što zavisi od toga koliko imam vremena ali većinom bude to tjedan dana na ljeto za odmor i preko Božića dva tjedna, jer tu imamo pretežno slobodno, pa iskoristimo da odemo. Volim ići tamo jer se mogu fino odmorit. Tamo mi žive dvije bake i djed te stričevi, pa se uvjek radujem kad ih mogu posjetit da ih vidim.
Interesantna je poruka koju ovaj mladi čovjek šalje vršnjacima
-Nisam još onako uspješan kao sto želim biti ali vjerujem da ću uskoro uspijeti. A svima ostalima želim samo reći, svi koji vole igrat nogomet neka igraju iz radosti i neka vjeruju uvjek u sebe i ako nekad ne bude baš sve najbolje da ne izgube nadu da ostvare svoj san, jer sa puno rada i truda i uz malo sreće može svatko uspijet.
Tako govori mladi nogometaš posavskih korijena, kojega rodnom kraju već svi zovu „ Mandžo iz Donjeg Rahića“, jer ih podsjeća na velikoga Marija Mandžukića, perjanicu njemačkog nogometnog diva, Bajerna.
