Kako izbjeći sukobljavanja oko društveno-političkog uređenja u Bosni i Hercegovini?
- Post 05 Ožujak 2017
Piše: Petar Matanović
Sve što se događalo i događa, u društveno-političkom smislu u Bosni i Hercegovini, može se sa sigurnošću reći, ima svoje duboko korijene - od konca devetog stoljeća, pa do danas.
Za bolje razumijevanje situacije u BiH, po mom sudu, osobitu važnost imaju, najmanje, šest temeljnih razdoblja u povijesti Bosne i Hercegovine kao države: Prvo, od nastanka državno-pravne zajednice – banovine i Kraljevine Bosne, do druge polovice 15. stoljeća; drugo, otomanski period u Bosni i Humu (Hercegovini); treće, austrougarski period; četvrto razdoblje dviju Jugoslavija; peto, vrijeme nakon raspada Jugoslavije; šesto, razdoblje nakon sporazuma u Daytonu.
Pod utjecajem (spomenutih i nespomenutih) povijesnih činjenica, u Bosni i Hercegovini i njezinom okruženju, prepoznatljive su tri osnovne duhovne i političke silnice koje ovu zemlju, na jedan paradoksalan način, iznutra i izvana, drže na okupu, i u isto vrijeme razaraju njezino povijesno - političko biće i državnost.
I što je od svega toga (takvo je barem moje iskustvo i uvjerenje!) najparadoksalnije, da je najjača komponenta koja Bosnu i Hercegovinu drži na okupu, u svim iskušenjima koja je dovode u pitanje (pa i u ratnim prilikama), veliki stupanj ljubavi prema Bosni, i iskustvo međusobne tolerancije.
Sve zajednice i pojedinci, u svagdanjem životu, sasvim mirno (s velikim uvažavanjem) žive jedni pored drugih, ili zajedno jedni sa drugima: u ekonomskim i trgovačkim poslovima, brakovima, kulturnim i sportskim manifestacijama (naročito u gradovima!).
Problemi nastaju, međutim, kad biraju političke predstavnike, tada, uglavnom ((ili u većini!) daju glas nekom tzv. „našemu“. bio on esdepeovac, esdeaovac, hadezeovac, ili kada razgovaraju o pravim prijateljima Bosne i Hercegovine ...
Ova činjenica jako zbunjuje one koji dolaze iz svijeta kao moderatori i predstavnici europskih država i Sjedinjenih američkih država, posebice kada čuju, kako taj isti narod izražava svoja nezadovoljstva prema onima koje su sami izabrali. Često se čuju njihove zamjerke i prigovori samim biračima za takav odnos u izborima: zašto baš njih izabirete, a tako ste nezadovoljni sa njihovom politikom!
Svi ti kritičari, ili kritike koje dolaze izvana, zaboravljaju da je ovaj bosanski narod, u svojoj daljnjoj i bližoj povijesti, imao vrla teška i loša iskustva. I što je najgore, kroz njega su prošle mnoge generacije svih vjerskih i etničkih zajednica koje žive u BiH, često i ne razumijevajući zbog čega se to baš njima dogodilo - njima danas, ili onima jučer! Što opet generira strah kojim nije lako ovladati! Jer narod, kako kaže Ivo Andrić, „pamti i prepričava ono što može da shvati i što uspe da pretvori u legendu. Sve ostalo prolazi pored njega bez dubljeg traga ...“
Vjerski i politički predstavnici su iz naroda i svega onoga što je u narodu, i racionalno, i iracionalno!. Mnogi su i osobno bili žrtve teškog povijesnog iskustva. Kada je sada potrebno, u političkom smislu, organizirati i voditi ovu zemlju, ponekad im, nažalost, to duhovno stanje često posluži (tako barem izgleda!) da dođu do vlasti i da se vrlo dugo održe na vlasti - svaki „na svojoj zemlji i u svome narodu“. Za svake izbore govore o velikim temama, kao što su antifašizam, interesi vlastitoga naroda, obrana države, europske integracije, masovno zapošljavanje, i slično!
Osim toga, kako mi iskustvo govori, kod većine, ( i naroda i političara!) caruje veliko, ekonomsko, filozofsko-teološko, kulturno, sociološko i povijesno neznanje. To se upravo pokazalo u prošlom ratu, a i danas je često izvor mnogih konfliktnih situacija u ovoj državi.
Pitanje trećeg entiteta i novi teritorijalni i politički preustroj
Naše je društvo poslije Daytonskog sporazuma i prestanka rata u brojnim i raznovrsnim konfliktima, zbog toga bi formiranje trećega entiteta dolilo ulje na vatru i dovelo do eskalacije nemira (ne samo kod Bošnjaka i Hrvata, nego i Srba i drugih građana). Dovoljno se samo prisjetiti, koliko ima aktualnih problema i sukoba interesa u Federaciji BiH kao jedinstvenog entiteta dvaju naroda u deset kantona. Mnogo toga se mora mijenjati kako bi profunkcionirao ovaj dio države, ali nikako po modelu decentralizacije kakvu sada imamo, i Federaciji i u Bosni i Hercegovini.
Sve nam govori, da bi se trebalo poći putom konsenzusa, u punom značenju te riječi. U prvom redu stvaranjem pravne države kao garancije za jednakopravnost svih njezinih naroda i građana. Naravno, sa jakim ekonomskim, kulturnim i drugim vezama sa svim zemljama svijeta, posebice, sa susjedima u okruženju - Srbijom i Hrvatskom. S tim bi se ostvarila politička i civilizacijska ravnoteža, slična onoj koja postoji između današnje Austrije, Njemačke, i drugih zapadno i većeg broja istočno-europskih država!
Federacija BiH bi trebala učiniti prvi korak!
Što se tiče Ustava Federacije BiH, mislim da to ne bi trebao biti veliki problem! Postoji i veoma dobar Nacrt za novi ustava Federacije BiH, što ga je izradila naša ekspertna grupa - na inicijativu i američke ambasade u BiH! Koliko sam upoznat, postoji još jedan vrlo korektan prijedlog skupine nevladinih organizacija i pojedinaca okupljenih oko tuzlanskog gradonačelnika Jasmina Imamovića.
Ako, u konačnici hrvatski političari (pod pritiskom međunarodne zajednice ili samostalno!) odustanu od realizacije trećega entiteta , mogli bi podržati jednu od ovih inicijativa, u kojima su predloženi svi mehanizmi zaštite vitalnih interesa naroda i građana Federacije BiH, i na cijelom njezinom teritoriju. U Nacrtu se, npr. predlaže redukcija na pet kantona. Ili čak da se dokinu kantoni i njihove ovlasti bitno prenesu na jedinice lokalnu samoupravu – srezove i općine: U prvom slučaju bi, prema svjedočenju jednog od sudionika izrade ovog Nacrta, to bila novčana ušteda godišnje oko šesnaest milijuna maraka.
S tim bi se, u isto vrijeme, bolje lakše provodile odluke Daytonskog (sporazuma) ustava, i Ustavnog suda BiH, i Odluka suda U Srasbouru o ravnopravnosti svih naroda i građana na cijelo teritoriju Federacije BiH i Bosne i Hercegovine. Ako bi se reforma pokazala kao uspješna (u što se ne sumnja!) u Federaciji, mislim da bi se vrlo brzo omekšalo političko stanje u RS. U najmanju ruku bi bila dokinuta ili umanjena asimetričnost države koja uvelike dovodi do zbrke u ostvarivanju određenih projekata na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine.
To bi, vrlo vjerojatno, dovelo u pitanje potreba postojanja entiteta kao zasebnih konfederalnih državica. Bosna i Hercegovina je previše malobrojna država da bi mogla podnijeti svu tu nepotrebnu administraciju koja bi se morala zadržati, čak i povećati u slučaju njezine daljnje decentralizacije.
Uvjeren sam, da bi se, ako bi se sve tako odvijalo, u dogledno vrijeme, lakše izašla iz sadašnjih velikih problema i konflikata! Sve drugo bi ovu državu dovelo do toga, da se svede na neku vrstu labave konfederacije, možda i do formiranja triju neovisnih državica ili država, kako tko shvaća takvu vrstu država!
Odnos prema Srbiji i R. Hrvatskoj
Susjedne države Srbija i Hrvatska (to ne treba odvojeno promatrati!) su pretežito nacionalne države. Veliki dio (sada skoro polovina!) građana Bosne i Hercegovine su nacionalno i vjerski povezani s tim državama i smatraju se integralnim dijelom tih nacija/država i one to priznaju. Sukladno tome, te se zemlje nikada neće prestati „miješati“ u unutarnje političke i druge odnose države Bosne i Hercegovine. Posebice, ako se ti odnosi ne budu rješavali u njihovim optimalnim razinama ukupnog života u Bosni i Hercegovini i našem susjedstvu.
Obnavljanje i Izgradnja bosansko-hercegovačkoga identiteta - kako izbjeći unutarnje ideološke podjele na tzv. naše i njihove?
Nije jednostavno, ali je moguće! U prvome redu treba na sve načine djelovati, i pojedinačno i grupno, na vraćanju povjerenja. Trebamo se, stvarno, otvoriti jedni prema drugima, da čujemo primjedbe onih koji se, na bilo koji način, osjećaju zakinutim, ugroženim i kao ljudi i kao građani.
Nismo od jučer, ima toliko dobrih primjera! Ma, svi mi dobro znamo, što znači dobar komšija! Pođimo od toga! Poznata je ona narodna, da je komšija, veoma često, važniji od brata i sestre, posebice kad su braća i sestre daleko! Ali ako su i tu, koliko se često događa da su, upravo, rođene sestre i braća u teškim sukobima! Češće, nego što su susjedi međusobno! Čak komšiji lakše oprostimo, ako nas je u nečemu povrijedio, nego nekom od krvnih srodnika! Zgodna je evanđeoska prispodoba o milosrdnom Samaritancu koja nas uči tko nam je bližnji.
Treba emancipirati i naše Slavenstvo i duboke zajedničke duhovne i vjerske korijene od Abrahama/Ibrahima, Mojsija/Muse, Isusa/Isaa; naš zajednički bosnsko-hercegovački identitet, po kojem nas lako prepoznaju, i u Hrvatsko, i u Srbiji, i Crnoj Gori, ali i u svijetu! Nismo mi od jučer! Stoljeća zajedničkog života su iza nas! Dijalog i kultura ljubavi su najbolji putovi do uspjeha dobrih odnosa, od obitelji, do svakoga čovjeka, naroda i građana. Treba što prije rasvijetliti sve sporne stavove o prošlosti, posebice o one koje nas opterećuju od prošlog rata.
U razgovoru i Saopćenju sa Okruglog stola Društva hrvatski dom Tuzla smo naveli primjer Vareš. On je dobar primjer zato što ga je „bio glas“ radikalno podijeljene sredine. Ima, pak, zajednica koje se diče svojom multikulturalnošću, ali, kada pogledamo temeljitije, nije uvijek tako. Kako se to kaže: Na vuka vika, a lisice meso jedu!
U Varešu su Bošnjaci glasali za načelnika koji je član HDZ-a BiH, jer su u njemu prepoznali prvo čovjeka, bez obzira kojem narodu ili stranci pripadao. Doduše, to bi neko, „ nacionlno svjesniji“ od mene, mogao protumačiti tako da je taj načelnik legalan, ali da nije „legitiman“, kao što su tvrdili za Željka Komšića, samo u drugoj poziciji.
To je ta prava muka, što su, u nekim glavama (želim tako vjerovati!), nesvjesnih nacionalista - vjera i nacija über alles - i po kojima se u jednoj multietničkoj državi ne uvažava građanska odgovornost za sve! I u čijoj se politici gura nekakav grubi konsocijativni model uređenja države, u kojoj osim imena države, ne bismo smjeli birati za bilo koju izbornu funkciju nekog čestitog čovjeka iz drugog naroda, kao što smo nekada izabrali Željka Komšića ili kao su Varešaci izabrali svoga načelnika!
Uloga međunarodne zajednice kada se govori o ovoj tematici?
Mislim da su oni, uz sve zamjerke, vrlo korektni! Do nas je, jer ne trebamo od njih nešto previše očekivali. I oni su vezani svojim interesima koji nisu identični unutar njih samih, a često se i ne snalaze u svim našim odnosima. Teško onoj kući ako u njoj netko drugi pravi red, a ne njezini stanovnici! Ne može nas nitko na nešto prisiliti, ako to mi nećemo prihvatiti! Američka je ambasada u Sarajevu 2014. godine financirala ekspertnu grupu za pripremu Nacrta promjene ustava Federacije. Međutim, taj Nacrt nije našao parlamentarnu većinu u Federalnom parlamentu! Kome treba postavit pitanje za ovako slab interes za taj prijedlog i nacrt, njima ili nama!?
(N.B. Ovaj tekst je u nešto izmijenjenom obliku objavljen u Oslobođenju, 2. ožujka.2017.)
