Joseph Ratzinger: Uvod u kršćanstvo – predavanja o apostolskom vjerovanju
- Post 13 Ožujak 2017
Dragi prijatelji, odabirom tekstova iz predavanja o Apostolskom vjerovanju, teologa Josepha Ratzingera, započeti ću male korizmene duhovne vježbe! Mislim da su vrlo zanimljivi, i da bi bilo dobro da ih zajedno pratimo, i o njima razmislimo! To neka bude dio naše korizmene priprave za Uskrs!
Ovo je objavljeno kao knjiga pod naslovom Uvod u kršćanstvo: Izdavač: Kršćanska sadašnjost Zagreb, 1970. Naziv originala: Eifürung in das Chrisetum, 1968 by Kösel-Verlag KG, München. Djelo je prevedeno na sve europske jezike, a na hrvatskom jeziku je doživjelo više izdanja. Može se nabaviti u svim katoličkim knjižarama, ili preko vaših Župnih ureda!
PREDGOVOR
Pitanje koji je zapravo smisao i sadržaj kršćanskog vjerovanja, danas je puno neizvjesnosti, kao možda nikada ranije u povijesti. Onaj tko je pratio teološka gibanja posljednjih desetljeća, a ne spada u onu vrstu ljudi koji ne misle te sve ono što je novo bez razlike smatraju uvijek boljim, taj će se možda sjetiti drevne priče »O sretnom Ivici«: da bi mu bilo udobnije, po redu je komad zlata, koji mu je bio pretežak, zamijenio za konja, zatim za kravu, pa za gusku i naposljetku za brus, da bi konačno i njega bacio u vodu, ne gubeći time baš mnogo, naprotiv - bio je uvjeren da je sada u zamjenu za to imao u rukama dragocjeni dar savršene slobode. Koliko je trajala njegova opijenost i kako je smrknut bio trenutak kad se probudio od iluzije tobož-njeg oslobođenja, to dočarati prepušteno je, kao što je poznato, fantaziji čitalaca te priče.
No zar se i zabrinutom kršćaninu danas često ne nameću pitanja kao što su ova: Nije li i naša teologija posljed¬njih godina u mnogo čemu išla sličnim putem? Zar nije imperativ vjere koji se doživljavao kao preveliko opterećenje tumačila tako da ga je smanjivala, doduše svaki put samo toliko da ništa bitno nije bivalo izgubljeno, ali ipak toliko da se je odmah zatim mogao učiniti slijedeći takav korak? I zar ubogi Ivica, tj. kršćanin koji se bezazleno dao voditi od promjene do promjene, od interpretacije do interpretacije, ne drži u rukama, umjesto zlata kojim je započeo, još samo brus, tako da bi mu na kraju i njega najbolje bilo baciti? Doduše, takva bi pitanja bila nepravedna kad bismo ih postavljali odveć globalno. Jer, ne može se zapravo ni tvrditi da je »moderna teologija« uopće i pošla takvim putem.
No isto se tako ne može poricati ni to da postoji nadaleko prošireno raspoloženje koje podržava takvu sklonost gdje se stvarno prelazi od zlata na kamen. Toj se sklonosti, naravno, ne može suprotstaviti samo tako što će se uporno naglašavati plemenita kovina čvrstih formula prošlosti, jer i to ipak ostaje tek komad kovine, to jest opterećenje, umjesto da snagom svoje vrijednosti zaista oslobađa. Odatle upravo izvire i nakana ove knjige.
Ona želi pomoći da se vjera ponovno shvati kao omogućenje istinske čovječnosti i u našem današnjem svijetu, ona je želi nanovo protumačiti pazeći na to da je ne pretvori u besadržajan govor koji tek s mukom može prikriti potpunu duhovnu prazninu. Knjiga je nastala iz predavanja što sam ih držao u ljetnom semestru 1967. u Tiibingenu za slušače svih fakulteta. Ono što je gotovo pred pola stoljeća na ovom sveučilištu majstorski postigao Karl Adam svojom knjigom »Bit katolicizma« (Wesen des Katholizismus), to bi sada, u izmijenjenim uvjetima naše generacije, htjela postići i ova knjiga.
Tekst je u jezičnom pogledu bio prerađen prema kriterijima što se traže za objavljivanje knjige. Naprotiv, strukturu i opseg nisam mijenjao, a znanstvena dokumentacija prisutna je samo toliko da bih ukazao čime sam se sve služio spremajući predavanja. Posvećujući knjigu slušačima iz raznih etapa moje akademske djelatnosti, želim izraziti zahvalnost koju osjećam prema njihovim pitanjima i njihovu misaonom suživljavanju, što spada u bitne pretpostavke iz kojih je izrastao ovaj pokušaj. Posebno bih želio zahvaliti nakladniku, dru Heinrichu Wildu, bez čijeg bih se strpljivog i upornog nastojanja jedva bio upustio u ovakav rizik. Najzad, zahvaljujem i svim pomoćnicima koji su svojim naporima doprinijeli da se ostvari ovo djelo.
Tübingen, u ljetu 1968.
Joseph Ratzinger
Kratak komentar Kako vidimo autor razmišlja o vjeri u suvremenom svijetu. Vrlo oštroumno zapaža da se suvremeni kršćani nekako sve lakše prilagođavaju izazovima vremena u kojem žive, a to je da mnogi smatraju, da je čak i u vjeri - sve što nam donosi moderni svijet - bolje od onoga što smo nekada imali. Da bi oslikao tu situaciju suvremenog čovjeka donosi vrlo zanimljivu priču „O sretnom Ivici“ ! pročitajmo ju pažljivo i s razmišljanjem!
Ratzinger ne vidi taj problem samo kod tzv. običnih vjernika, nego prvenstveno u suvremenoj teologiji. Pošla je linijom manjeg opterećenja, ili otpora. Kao što je Ivica, zbog toga što mu je bilo teško nositi, komad zlata, zamijenio za konja … a onda konja za kravu, pa za gusku … Tako to biva, kada se prave vrijednosti zamijene sa neadekvatnim vrijednostima, dođe se od zlata do brusa („belegije“) ili …
U daljnjem dijelu Predgovora objašnjava svoju namjeru! On želi svratiti naš pogled na suvremene devijacije i ponovno progovoriti o Vjeri i Apostolskom vjerovanju! O pravim vrijednostima koje vode čovjeka do njegove osobne slobode i oslobođenja od sila zala koje prekriveno i otvoreno vladaju u svim vremenima!
(Nastavlja se!)
