MOŽE LI SE U HRVATSKOM NARODU RODITI NETKO POPUT JOSIPA IZ ARIMATEJE. TAKVI LJUDI SU JEDINO RJEŠENJE KATASTROFE KOJA NAM SE SPREMA
- Post 02 Travanj 2018
Piše: Anto PRANJKIĆ
Biblijski tekstovi koji se čitaju za vrijeme liturgijskih slavlja tijekom Svetom trodnevlja donose niz povijesnih likova, koji su imali određenu ulogu u dešavanjima vezanim za Muku Gospodina Našega Isusa Krista, a danas nam mogu poslužiti kao svojevrsni primjeri. Među njima nalazi se jedan čovjek, čija uloga, na oko, sadržajno nije velika, a ima izuzetno veliko značenje. I mogla bi nam svima poslužiti kao svojevrsna špranca za život. Vjerojatno da svi ne bismo mogli biti u ulozi Josipa iz Arimateje, jer on ipak nije bio običan čovjek svojega vremena. Imao je određeni talent koji ga je krasio, ali vjerojatno i određene zasluge. Njegovi sunarodnjaci su ga birali za člana velikoga vijeća ili Sinedrija u Jeruzalemu. Za naše vrijeme mogli bismo reći, Josip iz Arimateje imao je ulogu kao naši gradski vijećnici ili kao saborski zastupnici. Imao je više od 60 godina. U to vrijeme, odluke je donosilo, tzv. Vijeće staraca ( Sinedrij, Veliko vijeće). Kao što to inače biva i kod naših starijih ljudi, tako je i Josip kanio jednog dana, voljom Božjom zaklopiti oči i umrijeti. Morao je negdje biti sahranjen. I onda je, pogledom normalna čovjeka, odlučio sebi kupiti grob. Josip je bio “realiziran” čovjek. Čekao je da umre. Nije niti mogao slutiti da će njegova osoba postati dio povijesti i da će se njegovo ime spominjati do kraja čovječanstva.
Josip nije bio kao neki naši današnji političari. Gdje god se nešto dešava oni su na prvom mjestu. Pored njih ne možeš, a preko i ispod njih pogotovo. Rekli bismo u stilu narodne mudrosti: “Nisi ni tica a ni riba!”. Onda kad je bilo najpotrebnije stigao je Josip. Svojim utjecajem uspio je dobiti tijelo Isusa Krista i u svoj grob, sebi pripremljen, položiti mrtvoga Gospodina Isusa Krista. Svejevrsni je primjer svim našim političarima. Važno je da su tu kad je najteže. Živimo u teškom izazovnom vremenu. Ljudi kršćanskoga vjerskoga opredjeljenja i demokratskoga pogleda znaju da je ovo izuzetno teško vrijeme. Mnogi će reći: “Nikad teže!”. Treba ga znati preživjeti. Na svojevrsnom ispitu su svi naši političari. Imaju prigodu pokazati da li će poput Josipa iz Arimateje priskočiti Kristu u pomoć i ponijeti križ ili se jednostavno povući i krenuti sa svjetinom u drugom smjeru. Imaju prigodu dokazati da li su za njih pojmovi “demokršćanstva” samo papirnati ili imaju i stvarno značenje. Istina je da se sada brani kršćanstvo i da treba stati uz bok Kristu i nauku njegove Crkve. Istina je da je vrijeme nesigurno i da je vrlo teško u strahu od svjetskog poretka, koji je nesiguran i prilično neodrešen, nejasan, promjenljiv. Josipa ništa nije uspjelo pokolebati u namisli da prati Krista do groba i da mu čak ustupi mjesto svojega počivališta. On se toga nije libio. Njega je i narod volio. Imao je i još jednu vrlo bitnu osobinu, kako u svojoj knjizi “Isusovi sugovrnici” na stranici 266, reče biskup mostarski preuzvišen i otac biskup Ratko Perić( PERIĆ,R. Isusovi sugovrnici”, Crkva na kamenu, Mostar, 2011., str.266). Josip je bio čestit i pravedan, potajni učenik Isusov i išćekivao je kraljevstvo Božje. I bio je hrabar. Osmjelio se zatražiti tijelo Kristovo. Imaju li naši političari takvu hrabrost? Neki su već pokazali da imaju, ali jedna lasta ne čini jato. Na sjednicama hrvatskoga sabora i zasjedanjima najviših zakonodavnih tijela u BiH, vidjet ćemo koliko su političari hrabri stati uz bok Kristov.
Uz dužno poštovanje, po onomu što vidimo ne bismo se mogli usuditi i biti pretjerani optimisti. U Hrvatskoj se pokušava u društveno tkivo ubaciti nešto što, prema mišljenju HBK, nije primjereno. Vidjet ćemo kako će se ponijeti hrvatski političari tijekom formalnog pokušaja ratifikacije Istanbulske Konvencije. U hrvatskoj se još možemo pnadati da neće doći do usvajanja toga dokumenta. Međutim, u BiH... “Bosna je opet šaptom pala!”, misleći na izglasavanje IK u Parlamentu BiH a da nitko nikomu o tome nije niti spominjao, reče mi jedan stariji Hrvat-katolik: “Političari koji su tada, 2013. godine, predstavljali hrvatski narod, dokument nisu niti pročitali, nego su ga samo podržali, a da jendostavno nisu niti znali što podržavaju”. Pitamo se, koji će se to još zakoni i odluke pojaviti a da se nisu niti pročitali. Molimo se dragom Bogu da nam Bosna više šaptom ne pada i da u Hrvatskoj, tradicionalnoj kršćanskoj zemlji, političari više sliče na Josipa Arimatejca, koji je bio tu kad je trebalo.
Anto Pranjkić/Kamenjar.com
