Hrvatski dom

Download Template for Joomla Full premium theme.

Deutschland online bookmaker http://artbetting.de/bet365/ 100% Bonus.

Online bookmaker bet365

POVIJESNI KONTEKST ŽIVOTA PROROKA JEREMIJE

thumb Jeremija 1

Anto Pranjkić

I. UVOD

 Biblija a time i monoteističke religije poznaju oštro sukobljavanje između pravih i lažnih proroka. Ovi potonji su, brinući se samo za vlastiti probitak, udvaranjem i nekritičkim podržavanjem vladara stjecali moć, ugled i sigurnost. Skrivali bi se iza strahova uplašenoga naroda, legitimirali njegovom izmanipuliranom voljom, nerijetko je izjednačavajući s voljom Božjom. Pravi su proroci pak optuživani kao narodni neprijatelji, čak nevjernici i bogohulnici. Redovito bi završavali tragično i poštivalo bi ih se tek nakon smrti. Među najtragičnije i najveće biblijske proroke ubraja se Jeremija. U povijesti je ostao metaforom nerazumijevanja, samoće i šikaniranja. Nasilno je lišen života i nikada mu se nije saznalo za grob. 

 Jeremija je, a kako to slikovito kaže poznati sarajevski teolog prof. dr. Ivan Šarčević,  metafora četrdesetgodišnje borbe etična pojedinca ne samo s vladarima i lažnim prorocima nego i sa svojim prijateljima i sa samim Bogom u vremenima općeg političkog rasula svoga naroda, u vremenu rata i progonstva iz zavičaja i domovine.  I upravo stoga, da bi smo na najbolji mogući način shvatili djelovanje proroka Jeremije u cjelini, a on pripada skupini najvećih proroka prema svim kanonima, moramo se osvrnuti na povijesni kontekst života proroka Jeremije. No, prije nego što krenemo u obrazlaganje  glavne teme prisjetimo se bar za trenutak pitanja koja su u to vrijeme mučila Izraelce.

Jeremija

II. PRAVI I LAŽNI PROROCI

Biblija daje nekoliko zanimljivih testova. Prvi tekst koji Biblija daje kada je riječ o prorocima, o svim prorocima, je da je lažni prorok (govorit ćemo o lažnim prorocima, a onda ćemo razumjeti tko su pravi proroci) motivirani željom za popularnošću, a ne vjernošću Bogu. On je motiviran željom za sebičnim interesima i govori ljudima vijesti koje se njima sviđaju. Jedan od biblijskih proroka koji je posebno imao problema sa lažnim prorocima bio je upravo prorok Jeremija. U Knjizi proroka Jeremije, 6. poglavlje, 14 redak kaže se: "I olako lječe rane kćeri naroda mojega, govoreći: 'Mir, mir', a mira nema."

O čemu je riječ? Treba razumjeti povijesni kontekst. Babilonci su bili neprijatelji hebrejskog naroda i oni su jednom prilikom opkolili grad Jeruzalem i onda, u vrijeme rata, javljaju se proroci. Jedna grupa proroka je "lječila rane kćeri naroda mojega", znači kćeri hebrejskoga naroda, u tom tragičnom povijesnom trenutku govoreći: "Mir, mir!"

Ali, tada je postojao i jedan pravi prorok. To je bio Jeremija koji je znao što će se dogoditi narodu.  Međutim, vijest prvih proroka, u ovom trenutku, nije dolazila od Boga. Oni su željeli da se sviđaju narodu. Narodu je bio potreban mir i oni su govorili: "Mir, mir!" A Jeremija kaže: "A mira nema." "Lječe olako rane kćeri naroda mojega."

Princip je sljedeći: Kod svih onih proroka koji ne žele da ljudima govore vijest od Boga, nego koji žele da se sviđaju narodu, da budu popularni u narodu, takve vijesti nisu od Boga. Kada čitamo biblijske proroke možemo vidjeti da većina vijesti u Starom Zavjetu nije bila pozitivne prirode. Skoro ni jedan prorok nije došao narodu i rekao: "Dobri ste. Budite takvi kakvi jeste." Vijest Božjih proroka uvijek je bila: "Mijenjajte se, mijenjajte svoje zle pute, okrenite svoju stazu ka Bogu, ka pravdi, ka dobru, ka istini. Niste dovoljno dobri." To je vijest većine biblijskih proroka. Dakle, prvi princip je da ako neki prorok želi da bude popularan, da se dodovori narodu, on po Bibliji nije Božji prorok.

Sledeći tekst koji ćemo ovdje spomenuti zapisan je u Pnz 13, 1 -  5. : "Ako ustane među vama prorok ili koji snuje sanje i kaže ti znak ili čudo, pa se zbude taj znak ili čudo koje ti kaže, i on ti reče: 'Hajde da idemo za drugim bogovima kojih ne znaš i njima da služimo', nemoj poslušati što ti kaže taj prorok ili sanjar, jer vas kuša Gospod Bog vaš da bi se znalo ljubite li Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i sve duše svoje. A onaj prorok ili sanjar da se pogubi, jer vas je nagovarao da se odmetnete od Gospodina Boga svojega“.

 

III. OSNOVNI ŽIVOTNI PODACI O PROROKU JEREMIJI

Hebrejska riječ Jimejaha koja se izvodi od hebrejskog glagola rum što znači podignuti, uspraviti, a onda i uzvisiti je osnova za ime Jeremija. Ime dakle, znači „Jahve ga je podigao, uzvisio.“ U proslovu knjige se spominje da je Jeremija rodjen u Anatotu, koji je od Jeruzalema udaljen oko tri, pet ili četiri kilometra. Različita izdanja različito navode ovaj podatak. Negdje se spominje čak i sedam kilometara da je Anatot udaljen od Jeruzalema. Rodio se u Benjaminovom plemenu, što aludira na onu Božju, „pogledajte odakle prorok dolazi“. Otac mu je bio svećenik. Kada bismo mi ljudi odlučivali da nekome dademo nekakvu moć ili ga u nečemu uzdignemo onda vjerojatno bi se teško tko odlučio za Jeremiju. Bio je to čovjek po naravi vrlo blag, osjećajan. Prava pjesnička duša, koja je u pravom smislu doživljavala sudbinu svojega naroda kao svoju vlastitu sudbinu, a svoju vlastitu sudbinu, reći će prof dr. Nikola Hohnjec, kao sudbinu Božje riječi u narodu. I on sam je tvrdio da je prikladniji ze neko drugo okruženje a ne za tegobnu i samotničku službu navjestitelja kojega svi ismijavaju. (Jr 15,17) Ipak, Jeremijina zadaća je bila upravo navještaj teških nevolja koje će se nemilosrdno sručiti na njegov narod.

 

IV. POVIJESNE OKOLNOSTI JEREMIJINOG VREMENA

 Kada je 612. g. Niniva pala, ljudi su počeli misliti kako je Bog na njihovoj strani te im se stoga ništa loše ne može dogoditi. Samo tako možemo objasniti Jošijin nepromišljeni napad na faraona Nekoa. Jošijina pogibija bila je veliki šok za judejski religijski poredak. No snašla ih je tek osveta u smislu da su Egipćani zahtijevali postavljanje kralja koji će im biti poslušan, te plaćanje povećeg danka. Judeja se ponovno mogla uspraviti. Propadanje, koje se pojavilo poslije zadnje vjerske obnove pod Jošijom, podudaralo se s usponom Babilona kao svjetske sile. Kada je Egipat 612. g. pokušao doći u pomoć Asiriji, da spriječi uspon Babilonaca, bili su pobijeđeni u bici kod Karkemiša (605.g.) te je Jošija bio ubijen u bici kod Megida (609.g.). Jeremijina služba nastoji ukazati površnost obnove pod Jošijom i upozoriti Judeju o neposrednom upadu Babilonaca ako se ne pokaju. Jeremija je trebao održati svoja upozorenja protiv spletki dvorskog života u kojima su politički savjetnici bili podijeljeni: neki su htjeli savez s Egiptom, a neki su htjeli savez s Babilonijom. Jeremija im kaže da ne sklope ni s jednim ni s drugim savez, nego da se pouzdaju u Boga. Jojakim, koji je bio Egipatska marioneta, potrudio se na nekoliko prilika ušutkati Jeremiju. Jeremija je posvjedočio tri babilonska protjerivanja i kraljevanja Jojakima, Jojakina (protjeran), Sidkije (također protjeran) i Gedalije (ubijen ubojstvom). Zbog toga što je propovijedao o predaji Babiloncima, nije bio protjeran nego mu je bilo dopušteno ostati na slobodi. Nakon što je stranka pobornika za Egipat izvršila ubojstvo na Gedaliju, pobjegla je u Egipat s Jeremijom. Njegova služba dakle počinje 5 godina poslije Jošijine obnove i proteže se u rane godine izgnanstva.

Njegova poruka, koja je dolazila ljudima koji su bili odani očajnu narodnjaštvu, bila je sasvim odbijena kao i sam Jeremija. Bio je smatran kao nametljivac i izdajnik te su ga izmjenično pokušavali pogubiti — narod, plemići i kraljevi. On je odbijao govoriti ono što su oni htjeli čuti. Kada je ostatak u Jeruzalemu započeo vjerovati da ih je oluja suda mimoišla zbog njihovih zasluga, stiglo im je pojašnjenje da će oni koji su napustili grad izbjeći bijesu koji nadolazi (poglavlje 24). Kada su lažni proroci obećali iseljenicima brzi povratak, Jeremija je ustrajao na tome da nema nade dok se ne dovrši Božji sud (poglavlje 29).Ista stvar vrijedi i za mesijanska proroštva. Prije nego što je narod mogao pronaći utjehu u "pravednom izdanku" (23,5), morali su se suočiti sa sumornom činjenicom da će kraljevsko drvo morati biti posječeno (36,20; 22,30, 39,6). Zanimljivo je primijetiti da je proročanstvo, koje je izrečeno protiv Babilona, moglo biti opasno za proroka. To se vidi iz Jeremijine uporabe tajnoga koda: Šeša je zapravo Babilon (25,26; 51,41) dok je Lebqamai Kaldeja (51,1).

U Jeremijinoj knjizi nalazi se nekoliko karakterističnih tekstova (15, 10-21; 17, 14-18; 18-23, 20,7-18) koji se nazivaju konfesijama ili ispovijestima. Te ispovijesti pokazuju sličnosti sa Jobovom knjigom i tužaljkama,a sa sadržajne predstavljaju najosobnija prorokava iskustva s Bogom i čovjekom. One su zapravo razgovor Boga i čovjeka i razgovor čovjeka i njegova srca. U njima se prorok tuži na svoju sudbinu, jer je postao „iš rib“ – čovjek svadje“ ili magor missabib – „užas odasvud“. U njima su kroz osobno iskustvo pokrenuta velika pitanja o zlikovcima i pravednicima. Imamo u Jr 15,18: „Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir? Izvana gledano sve navodi kao da je Bog na njihovoj strani, a ne na strani pravde i pravednika. Sam Bog čini se proroku kao „potok nestalan“ vodama nepouzdan“ (15,17). Jeremija teško shvaća Božju pasivnost na ono što se dogadjalo njemu i njegovu narodu.

Jeremija je ipak vjerovao u budućnost svojega naroda, ali je tu budućnost gledao na sasvim drugim temeljima: ovdje treba pročitati njegovo pismo upućeno prognanicima u Babilon (29, 1-32), te kupovinu njive za vrijeme opsade Jeruzalema kao konkretni znak prorokove nade (32,1). Iako se zlo dogadja to ipak nije dio Jahvina plana nego posljedica naroda. 

Radi izraza " Jahveh sidqenu " (= Jahve je naša pravda ) ovu propovijed Jeremijinu komentatori stavljaju u vrijeme Sidkije kojega su Babilonci prilikom osvajanja Jeruzalema god. 598. postavili za kralja Judeje. On je, na savjet kratkovidnih ministara, vodio politiku provociranja Babilonije koja je dovela do nove opsade Jeruzalema deset godina kasnije i do konačne propasti svetog grada i male židovske države. Sidkija je bio iz Davidove loze, ali je zakazao u svojoj službi. Kako je posljednji davidovski kralj bio sama suprotnost od onoga što mu govori ime ( Sidkija = Jahve je moja pravda ), proroku je njegovo ime nadahnuće da najavi novo mesijansko razdoblje Božje brige za narod Božji. U ondašnjem povijesnom kontekstu Božja prijetnja preko proroka " Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje " odnosila se na kralja Jojakina koji je lošom upravom navukao Babilonce na Jeruzalem god. 598. te na Sidkiju koji je u vrijeme održavanja ove propovijedi bio igračka u rukama loših savjetnika. Ovi politički vođe raspršili su i rastjerali narod koji Bog naziva svojim ovcama. " Sada ću se pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših " je izravna prijetnja deportacijom samom Sidkiji i njegovim savjetnicima. Takva prijetnja skupo je koštala proroka pa je stavljen u zatvor (usp. Jr 20, 2). 

Zatim se Bog preko proroka obraća narodu: " Sam ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove". Ovo je Božje obećanje da Izraelci u asirskom i babilonskom sužanjstvu neće izumrijeti kao narod. Bog će im pomagati da prežive te da se neki od potomaka vrate u zemlju djedova. Sužnjima je ovo bila velika utjeha za život u tuđini. Zatim Bog najavljuje da će svome narodu podići nove i bolje pastire koji će se za narod zbiljski brinuti a narod se neće " više bojati ni plašiti, niti će se gubiti ". Ovdje se Bog očituje kao pravi saveznik koji ne zapušta svoga savezničkog naroda. Reci koji govore o izdanku iz kuće Davidove su pjesma u hebrejskom izvorniku koju su sužnji učili napamet te s koljena na koljeno prenosili Božje obećanje o zaštiti. " Dolaze dani " je najava budućeg događaja bez točnog datuma nastupa. Takvom najavom prorok je kod slušalaca budio sigurnu nadu, ali nije zadovoljavao vjerničku radoznalost o točnom datumu ispunjenja. 

" Izdanak " je pjesnički izraz koji postoji i u drugim mesijanskim proročanstvima (Iz 11, 1; Zah 3, 8; 6, 12). To je klasični izraz za obećanog Mesiju. Taj izdanak je pravedan, a " pravda " je osnovno savezničko svojstvo kod Boga i ljudi. Ona znači: vjernost, naklonost, obdržavanje prihvaćenih obaveza. Davidov izdanak u mesijanskom vremenu bit će mudar te će " činiti pravo i pravicu na zemlji ". Vodit će osobnu brigu o pojedincima i zajednici promičući zbiljsko dobro svih. U njegovo vrijeme " Judeja će biti spašena, Izrael će živjeti spokojno ". Zato njegovo ime izražava njegovu službu i način upravljanja: " Jahveh sidqenu - Gospodin je naša pravda! " Po njemu će ljudi doživjeti da se Bog zaista brine za svoj narod. Moćnost na prirodnom području jamči Božju moć i na povijesnom. Kao što je Bog učvrstio prirodni tijek, on će jednako tako učvrstiti i onaj povijesni, a to je onda za Izrael jamstvo da će mu otvoriti budućnost.

 

V. ZAKLJUČAK

Iz svega gore izrečenoga, možemo zaključiti, a to su primijetili poznati njemački teolozi Walter Brueggeman, Dietrich von Bohnhofer, a poglavito naš teolog prof. Dr. Božo Lujić te Tim Willis da ni jedan drugi prorok nije imao težu zadaću i katastrofičnije vrijeme života i djelovanja od proroka Jeremije. Prof. Dr. Lujić u svojoj knjizi „Iskustvo Boga i čovjeka u Jeremijinoj knjizi“ dodaje: da ni jedno vrijeme ne sliči toliko našem vremenu koliko ono Jeremijino.  Kaže on, „nastala je velika eksplozija zla koja svojim opasnim silama jednostavno rastače sva područja života i dovodi u pitanje sve vrijednosti.“

Dakle, Jeremija je živeći u vrlo teškom vremenu, ali osobnim iskustvom utjelovljenja Božje riječi u dubini vlastite osobe i sudbine koju je ta riječ doživjela u narodu, patnjom vlastite proročke egzistencije i iz toga iskustva najavom novog spasiteljskog zahvata u području antropološkog, u području čovjekova srca, na najbolji mogući način otvorio vrata Novom zavjetu i dolasku onoga koji je u osobi ostvario sve najave i uključio sva pozitivna iskustva prošlih vremena u svoje jedinstveno poslanje. Jeremija nije mogao razlikovati Mesijinu vjersku od političke uloge. Isus je, međutim, otpočeo novi vjerski pokret sveopćeg okupljanja djece Božje, a politiku je prepustio drugima. 

 

KORIŠTENA LITERATURA:

1. BRUEGGEMMAN, Walter, A Comentary on Jeremiah, New York, 1997., Exille&Homecoming, Michigan – Cambridge, 1998, str.291.

2. DUHM, Bernhard, Das Buch Jeremia, Tubingen – Leipzig, 1901, str. 254.

3. ETHES, Stephen, Prorok Jeremija, Katolička baptistička crkva Novi Travnik, www. kbcnt.net,

4. HOHNJEC, Nikola, Djela proročka,

5. JARAK, Vjeko Božo, Biblijski proroci, TI, Mostar,

6. LUJIĆ, Božo, Iskustvo Boga i čovjeka u Jeremijinoj knjizi, KS, Zagreb, 1985, str. 131-133.,

7. LUJIĆ, Božo, Obilježja značenja Novog zavjeta, u: Bogoslovna smotra 80 (2010) 1, str. 59. -76.,

8. LUJIĆ, Božo, Starozavjetni proroci, II preuređeno i prošireno izdanje, KS, Zagreb, 2010, 256. – 316.

9. REBIĆ, Adalbert, Prorok čovjek Božji, KS, Zagreb, 2004.,

10. WILLIS, Tim, Jeremiah – Lamentations, Joplin, 2002. Str. 255. 

 

logo v4 Sarajevo
Hamdije Kreševljakovića br. 3,
Bosna i Hercegovina

tel/fax :+387 33 220 765
Podružnica Brčko distrikt BiH
Dubrave 51
Mob tel. +387 61 103 603;
e-mail:info@hrvatski-dom.com