Hrvatski dom

IZ OSTAVŠTINE FRA LUKE MARKEŠIĆA

Odgovor vlč. Luki Brkoviću o značenju Ahdname 
Dragi imenjače, čini mi se  da si u svom odgovoru na Pozivnicu promašio temu: radi se o Ahdnami fra Anđelu Zvizdoviću, a ne o osvajačkom ratu sultana Mehmeda II. El-Fatiha.  

Šaljem ti  Riječ zahvale na 550. obljetnici Ahdname, koju ću kazati na Akademiji, radi boljeg razumijevanja toga značajnog događaja. Srdačan pozdrav - fra Luka Markešić  

Riječ zahvale na 550. obljetnici Ahdname
Primanjem Zlatne plakate u povodu 550. obljetnice Ahdname, povelje sultana MehmedaII. El-Fatiha  fra Anđelu Zvizdoviću na Milodražu, 28. svibnja 1463. godine, izražavam ovdje iskreno i javno ponos i zahvalnost.

Ponosan sam što sam danas ovdje na proslavi toga značajnog historijskog događaja zbog toga što me se ovim uspoređuje s mojim velikim bratom-fratrom (riječ fratar znači upravo brat) Anđelom Zvidovićem, poglavarom bosanskih franjevaca.

Zahvalan sam Odboru ove plemenite udruge Bosansko-turskog prijateljstva „Bosfor“ na priznanju koje mi se daje ovom Zlatnom plakatom za moje mirotvorno djelovanje u našem prošlom i sadašnjem vremenu rata i poraća u Bosni i Hercegovini, koje činim kao nasljedovanje fra Anđela Zvizdovića. Zato, ova moja zahvalnost upućena je prije svega njemu, mom velikom bratu-fratru Anđelu, kao Božjem glasniku (riječ anđeo znači glasnik Božju), koji me je vodio i dalje će voditi u tom mom djelovanju. 

Zahvalan sam , također, velikom sultanu Mehmedu II. El.Fatihu, koji je davanjem ove povelje Ahdname prilikom osvajanja Bosanskog kraljevstva znao i htio zaštititi nevine i poražene ljude u ratnom stradanju. Time je dao primjer  kako se i u osvajačkom ratu može ljudima učiniti dobro, kao što im se i u odbranbenom ratu može učinit zlo. Zato, ovaj dokument je posve opravdano prihvatiti kao povelju o ljudskim pravima kao pravu na život, slobodu, kretanje, imanje, vjeru, svjetonazor i druge osnovne vrijednosti  čovjeka, kao što jamči  sam literarni smisao teksta Ahdname.        

Još nešto važno, što se u procjeni  vrednovanja povelje Ahdname često ne vidi: fra Anđeo Zvizdović i sultan Mehmed II. El_Fatih učinili to prvotno iz svojeg vjerskog uvjerenja, a ne političkog interesa. Fra Anđeo se odlučio na susret sa sultanom upravo kao kršćanin-franjevac u duhu Isusa Krista i sv. Franje Asiškoga, a sultan Mehmed II. El-Fatih ga je primio kao veliki vjernik islama po poruci Kurana o Bogu, kao što pokazuje riječ El-Fatih. Bez uzajamnog vjerskog stava ne bi sigurno bilo toga značajnog susreta sultana i fratra, kojim se prihvaća stvarna potreba i mogućnost dijaloga islama i kršćanstva. U tom smislu značenje Ahdname ne mogu dobro razumjeti ljudi bez vjere u Boga, kolikogod se kitili svojim svjetovnim znanjem bosanske historije-povijesti, ni samo pozitivističkim proučavanjem, bez vjere, franjevačke bosanske povijesti. Iz ovoga se može i mnogo drugoga izčitati, kao na primjer: da tadašnji rat u Bosni nije bio vjerski rat između islama i kršćanstva! 

Na taj način odgovaram također osporavateljima Ahdname i mojeg zalaganja za pozitivnu vrijednost te značajne povelje o ljudskim pravima iz naše bosanske povijesti, koja ni u čemu ne zaostaje za drugim takvim dokumentima u svijetu.  Pa, makar oni misle da, i bez zlonamjernosti, znaju što rade, zaključujem  ovaj svoj izraz ponosa i zahvalnosti s molitvom samog Isusa: Bože, oprosti im jer znaju što rade! Hvala, pak, svima onima koji prihvaćaju Ahdnamu kao poruku dijaloga i izgradnje pravde, slobode i mira u Bosni i Hercegovini i u cijelom svijetu. 

Sarajevo, 25. svibnja 2013.                              Fra Luka Markešić